Pretnja nuklearnim ratovanjem lebdi nad svetom još od Hladnog rata, sa potencijalom za katastrofalne posledice na globalnom nivou. Uprkos naporima da se ograniči naoružanje putem međunarodnih sporazuma, Sjedinjene Američke Države i Rusija poseduju hiljade nuklearnih bojevih glava, sposobnih da prouzrokuju široko rasprostranjeno uništenje. Nedavni pokazatelj moći ruskog predsednika Vladimira Putina, testiranje dosad neviđene balističke rakete na Ukrajini, ponovo je podstaklo zabrinutost o mogućnosti nuklearnog udara na zapadne mete ili njihove saveznike.

Uništenje od nuklearne eksplozije

Potencijalni uticaj nuklearnog napada vizuelno je prikazan kroz model kreiran od strane Aleksa Velerstajna, profesora i istoričara nuklearne tehnologije. Na primeru ruskog Topol-M SS-27 ICBM, model ilustruje stravične posledice detonacije iznad nekih od najvećih evropskih i američkih gradova. Iako nije najrazornije nuklearno oružje u arsenalu Rusije, Topol-M ipak poseduje procenjenu snagu od oko 800 kilotona, što je pedeset puta jače od prve atomske bombe bačene na Hirošimu 1945. godine.

Projekcije modela idu dalje od trenutnih žrtava, uzimajući u obzir dugoročne efekte radijacije, nestašicu hrane i vode, kao i kolaps medicinskih usluga. U slučaju vazdušne eksplozije, rezultirajuća pečurka oblaka i kasniji požari doveli bi do širokog razaranja, sa procenama koje sugerišu da bi milioni ljudi odmah poginuli, dok bi milioni drugih pretrpeli teške povrede koje bi se mogle završiti smrtno u narednim danima, nedeljama i mesecima.


Model predviđa da bi nuklearni udar na glavne evropske prestonice poput Londona, Pariza, Amsterdama, Rima, Berlina, Varšave, Helsinkija i Stokholma rezultovao katastrofalnim gubicima života i infrastrukture. Znamenitosti i kulturna blaga bi bile redukovane na ruševine, a trenutne i dugoročne posledice bi bile strašne, sa brojem žrtava u stotinama hiljada i devastacijom infrastrukture koja bi se širila kilometrima.

Prognoza za nuklearni udar na Vašington D.C. i Njujork je podjednako mračna, sa ikoničnim znamenitostima poput Bele kuće, Kapitol zgrade i Statue slobode suočenim sa uništenjem. Model iscrtava zastrašujuću sliku posledica, sa milionima žrtava i širokim razaranjem širom ovih gusto naseljenih urbanih centara.

Uticaj radijacije bi se protezao daleko izvan početnih zona eksplozije, dovodeći do rasprostranjenih bolesti, oslabljenih imunoloških sistema i kolapsa esencijalnih usluga. Dugoročni opstanak onih koji su pogođeni napadom bi bio neizvestan, sa teretom spasavanja i nege koji bi pali na već iscrpljene resurse bolnica i hitnih službi u okolnim područjima.