Njegovo pismo prenosimo integralno.
Gospodine
voleo bih da Vas mogu nazvati “predsedniče”, ali posle sinoćnjeg ustaškog skandiranja na Maksimiru: “ubij Srbina”, i Vaše šaolin poze u svečanoj loži, mislim da Vam je i ovo “gospodin“ previše od mene. Ne znam da li ste znali da u ovoj našoj Crnoj Gori živi 33% Srba, i to onih Srba koji su Vas u drugom krugu predsedničkih izbora masovno glasali, i tako bili najzaslužniji što se ste postali predsednik Crne Gore.
A pošto sumnjam da niste znali, jer ste u međuvremenu pokazali da znate kako se drže motivacioni govori košarkašima, cepaju drva, bere grožđe, provodi jedan dan s najboljim studentom, sprema teletina ispod sača, zašto sinoć niste napustili Maksimir jer su tribine odzvanjale ustaškim pokličem na ubistvo Srba? Ili smatrate kao i ND(H) “Vijesti” i njihov novinar da se to Vas ne tiče, jer ste Vi
Za razliku od njega koji je makar bežao, Vi ste u svečanoj loži zajedno sa predsednikom FSCG
I dok, gospodine Milatoviću, preko lovćenske vile tražite oproštaj za Dubrovnik, da li su Vam sinoć u toku utakmice sa Vama najdražim susedom, bar jedan sekund pali na pamet oni srpski i crnogorski mučenici iz
I na kraju, gospodine Milatoviću, pošto Vas je Zoran Milanović podučavao Njegošu, ja ću Matiji Bećkoviću, bez ikakve iluzije da ću išta promeniti:
“Moja Crna i sve crnja Goro
Nema većeg besmisla i žrtve
Nego tvoje za zavet zaludnji
Strašno li je što te više nema
A još strašnije što i sad postojiš.”
ili kako napisa novinar Vijesti sinoć na Maksimiru: “…sa severne tribine se zaorilo ‘ubij Srbina.’ Nije to, naravno, ni najmanje dotaklo naše navijače i igrače, nije bilo namenjeno njima.”
I sve dok je namenjeno nama, a ne Vama, blago nama s Vama!
Ojha!
Bonus video:
Komentari (1)