Ruski predsednik Vladimir Putin pre samo nekoliko dana izazvao je pravu buru na Zapadu kada je objavio da su završena zvanična testiranja nove krstareće rakete „Burevestnik“. Na prvi pogled, delovalo je kao rutinska izjava, ali iza tih reči krije se mnogo dublje značenje – i mnogo ozbiljnija poruka.

Putin je istakao da se trenutno završava rad na inženjerskim sistemima koji su neophodni da bi „Burevestnik“ prešao u operativnu upotrebu. U tom trenutku, ruski naučni novinar Roman Belousov izgovorio je rečenicu koja je odjeknula širom sveta:
„Nema više bezbednih mesta u SAD – Rusija je rešila pitanje.“

Ta rečenica postala je svojevrsni signal upozorenja za Vašington i Brisel. U zapadnim vojnim krugovima odmah se osetila nelagodnost, jer ako je „Burevestnik“ zaista spreman, to znači da Rusija raspolaže oružjem koje menja samu logiku vojne strategije i poimanje tehnoloških ograničenja.

Prema informacijama iz Moskve, svi zadaci testiranja obavljeni su uspešno, a sada slede pripreme za borbenu gotovost. No, ključ nije samo u tehničkom uspehu – već u činjenici da „Burevestnik“ menja sve što se do sada znalo o dometu i izdržljivosti projektila.

Tradicionalne krstareće rakete imaju ograničen domet, jer zavise od količine goriva, pa najčešće mogu da prelete između 5.000 i 6.000 kilometara. Kod „Burevestnika“ to pravilo više ne važi. Njegov motor pokreće mini nuklearni reaktor, koji zagreva vazduh i stvara potisak bez potrebe za klasičnim gorivom – gotovo beskonačno.

Drugim rečima, teoretski, ova raketa može leteti koliko god želi. Upravo zato je Belousovljeva poruka delovala kao hladan tuš za Zapad: više ne postoji granica, niti bezbedna zona.

„Burevestnik“ je interkontinentalna podzvučna krstareća raketa koja leti na visini između 25 i 100 metara, što joj omogućava da se kreće ispod radarskih sistema i izbegava prepreke na terenu.

Jedan od najintrigantnijih aspekata ove tehnologije nalazi se u njenom unutrašnjem sistemu zaštite: ako temperatura u reaktoru pređe određeni nivo, on automatski prekida lančanu reakciju i prelazi u stabilan režim rada, sprečavajući bilo kakvu opasnost od havarije.

Prema navodima vojnih izvora, strane obaveštajne službe nisu uspele da prate raketu tokom testiranja – što je bio trenutak kada su mnogi analitičari morali da priznaju da ono što su smatrali fikcijom, sada postaje realnost.

Neki stručnjaci podsećaju da je Rusija nedavno sprovela i vežbe svoje „nuklearne trijade“, što bi moglo da znači da „Burevestnik“ već postoji i u verziji prilagođenoj pomorskoj upotrebi. Ta činjenica otvara čitav niz novih strateških pitanja, jer bi to značilo da ruske podmornice sada mogu nositi oružje praktično neograničenog dometa.

Na kraju, Belousov je sve sumirao rečenicom koja je istovremeno zvučala kao i podsmeh i upozorenje:
„Zašto uopšte pitati Ministarstvo odbrane? Ako je tako – odlično. Ako nije – opet odlično.“

Njegova poruka je jasna: nije reč samo o jednoj raketi, već o simboličkom kraju jedne epohe.
Era jednostrane nadmoćnosti, zaštitnih kišobrana i iluzije o sigurnim udaljenostima – završena je.

Šta sledi posle toga? Još niko ne zna. Ali jedno je sigurno: na globalnoj tabli moći neko je upravo pomerio figuru – i to tiho, ali odlučno.