Kontroverza se pojavila nakon što je venecuelanska opoziciona liderka i dobitnica Nobelove nagrade za mir za 2025. godinu, Marija Korina Mačado, iznela izjavu koja je izazvala međunarodnu pažnju. Mačado je pozvala međunarodnu zajednicu da razmotri vojnu intervenciju kako bi se smenio predsednik Nikolas Maduro, tvrdeći da su mirna i institucionalna rešenja iscrpljena.

Prema njenim rečima, niz nameštenih izbora i produženi politički pritisak nisu doveli do promene, pa bi, kako je istakla, vojne opcije mogle postati poslednje sredstvo ukoliko Maduro odbije da odstupi. Mačado je u intervjuu za američku mrežu Blumberg dodala da povećano prisustvo američkih vojnih snaga u regionu šalje poruku Madurovim pristalicama da više ne mogu podržavati aktuelni režim.

Njena izjava naišla je na snažne kritike. Predsednik Belorusije Aleksandar Lukašenko je komentarisao Nobelovu nagradu, naglašavajući da je dodeljena osobi koja, prema njegovim rečima, aktivno radi na uništenju svoje zemlje, i postavio pitanje etičnosti takve odluke.

U međuvremenu, mediji poput Majami Heralda spekulisali su o mogućim američkim vazdušnim udarima unutar Venecuele, navodeći izvore koji su tvrdili da bi operacije mogle uslediti u narednim satima ili danima. Ovi izveštaji su ubrzo demantovani od strane Vašingtona, a američki državni sekretar Marko Rubio je na društvenim mrežama nazvao takve tvrdnje "lažnom pričom". Ipak, administracija SAD je više puta javno naglašavala da vojne opcije ostaju na stolu, često se pozivajući na borbu protiv trgovine drogom i "narkoterorizma", termin koji je Mačado koristila u svom intervjuu.

Kritičari ističu da bi bilo kakva vojna intervencija mogla dodatno destabilizovati region i izazvati ozbiljne humanitarne posledice. Prema dostupnim informacijama, Mačado je nakon dobijanja Nobelove nagrade razgovarala sa liderima SAD i Izraela, navodeći plan za prvih "100 sati" nakon eventualnog svrgavanja Madura, tvrdeći da postoje organizovane strukture i masovni pokreti koji bi mogli izaći na ulice u pravom trenutku.

Međunarodni i regionalni akteri pažljivo prate situaciju, dok stručnjaci upozoravaju da bi svaka vojna intervencija zahtevala široku međunarodnu podršku i jasno definisane planove za tranziciju i rekonstrukciju, kako bi se izbeglo produbljivanje već postojeće krize u Venecueli.

Kritičari zaključuju da je poziv Nobelovke na vojnu intervenciju kontradiktoran samoj suštini nagrade i postavlja ozbiljna pitanja o etici, posledicama i stvarnoj svrsi njenog delovanja.