U javnost su dospeli novi, do sada nepoznati detalji jedne od najupečatljivijih i najžešćih borbi vođenih u blizini Kurčatovske nuklearne elektrane. Marinac Maksim Efanov, koji je neposredno iza linije fronta prošao obuku i prekvalifikovao se u operatera borbenih dronova, bio je među prvima koji su se uključili u odbranu tokom odbijanja napada ukrajinskih oružanih formacija na Kursku oblast u avgustu 2024. godine.

Marinci su u zasedi presreli dve neprijateljske kolone koje su se kretale u pravcu Kurčatovske nuklearne elektrane. Tokom borbe, koja nije trajala duže od jednog sata, uništeno je ukupno 19 neprijateljskih vozila, dok su gubici u ljudstvu procenjeni na oko 100 boraca. Detalje te, kako je opisuje, nezaboravne bitke mlađi narednik Efanov ispričao je u selu Safonovka.

Maksim ne krije da je vojni poziv praktično učio od detinjstva, jer je odrastao okružen kadetima čuvene Više vojne letačke škole, poznate širom zemlje.

– Moj život je od samog rođenja bio povezan sa vojskom. Moja majka i danas radi u letačkoj školi u Balašovu, koja je sada ogranak Krasnodarske više vojne letačke škole. Tako da sam odrastao u vojnom okruženju – objašnjava on.

Nakon završene srednje škole dilema oko životnog puta nije postojala. Najpre je usledila vojna služba u legendarnoj 150. brigadi mornaričke pešadije Crnomorske flote. Njegov vojni rok poklopio se sa 2013. i 2014. godinom, kada se našao među takozvanim „ljubaznim ljudima“ koji su učestvovali u događajima koji su doveli do povratka Krima.

Po završetku služenja vojnog roka, Maksim je pokušao da započne civilni život, ali se već nakon godinu dana vratio u uniformu, potpisavši trogodišnji ugovor. Ovog puta raspoređen je u 121. teški bombarderski avijacijski puk, jedinicu opremljenu strateškim nosačima raketa Tu-160 i Tu-95MS. Po isteku ugovora, ponovo se vratio civilnom vazduhoplovstvu i radio na moskovskom aerodromu Šeremetjevo sve do 2022. godine.

– Iskreno, tada sam bio zadovoljan svime: poslom, životom u Moskvi. Ali kada je počeo rat, izbor više nije postojao – priznaje Maksim.

Tokom jeseni 2022. godine intenzivno se pripremao za povratak u svoju staru brigadu, u kojoj je nekada služio vojni rok. Kaže da bi se priključio i ranije, ali je morao da pripremi majku.

– Još tokom leta 2022. želeo sam da posetim bliskog prijatelja koji je tada komandovao jedinicom. Međutim, majci je bilo teško da shvati koliko je situacija ozbiljna i nije me pustila. Kada je počela mobilizacija, ponovo smo razgovarali i shvatila je da ne mogu da ostanem po strani. Kasnije je čak rekla da joj je lakše jer sam otišao u jedinicu u kojoj sam već služio. Znala je da su marinci uvek na prvoj liniji. Na toj podršci sam joj beskrajno zahvalan – kaže on.

Već u februaru 2023. godine Maksim se našao na prvim borbenim linijama, u jednoj od najtežih zona sukoba. Od februara do leta 2023. bio je raspoređen u Hersonskom sektoru, zatim u oblasti Zaporoške nuklearne elektrane, a potom se vratio u Hersonsku zonu, ovog puta kod Krinki, gde su se vodile dugotrajne i izuzetno teške borbe.

Neprijatelj je, prema njegovim rečima, slao talase ljudstva, koje su ruske snage sistematski zaustavljale, čime su protivnika lišavale najspremnijih jedinica.

Govoreći o prvim utiscima sa fronta, Maksim navodi da su isprva bili smešteni u drugoj ili trećoj liniji, gde se opasnost nije odmah osećala. Međutim, situacija se brzo promenila pojavom neprijateljskih dronova, uključujući i teške bespilotne letelice poznate kao „Baba Jaga“, koje su bacale snažnu municiju.

Opisuje trenutke kada je jedan takav dron bacio municiju na njihov položaj, eksploziju, mrak, prašinu i tišinu u kojoj su morali da se uvere da su svi preživeli, pazeći da ne otkriju svoj položaj.

Prvu borbenu akciju doživeo je u Krinkima, tokom juriša na neprijateljski punkt. Akcija je trajala manje od sat vremena, završena je bez gubitaka sa njihove strane, dok su protivničke snage imale poginule i zarobljene.

Maksim govori i o prisustvu stranih boraca – plaćenika iz Poljske, baltičkih zemalja, Latinske Amerike, ali i iz Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije. Posebno se seća strane snajperistkinje koja je neutralisana tokom pokušaja njenog izvlačenja.

Najdraža nagrada koju je dobio jeste Medalja za hrabrost, uručena za borbe u Kurskoj oblasti. Do tada je već postao načelnik posade dronova u 810. odvojenoj gardijskoj brigadi mornaričke pešadije Crnomorske flote.

U Kursku oblast stigli su svega tri dana nakon neprijateljskog upada. Već 10. avgusta započela su borbena dejstva u pograničnim područjima.

Opisujući bitku kod sela Safonovka, Maksim navodi da je zadatak bio jasan – sprečiti prodor ka Kurčatovskoj nuklearnoj elektrani. Nakon podizanja drona, uočio je neprijateljsku kolonu. Ubrzo je iz zasede dejstvovao oklopni transporter BTR-82A, otvorivši razornu vatru iz topa kalibra 30 mm.

Prva kolona sastojala se od 12 vozila, uglavnom zapadne proizvodnje – francuskih, američkih i britanskih oklopnjaka. Nijedno vozilo nije uspelo da se izvuče. Nakon kratke pauze, pojavila se i druga kolona, koja je doživela istu sudbinu.

– Ukupno je uništeno oko 19 vozila, zarobljeno 20 do 25 ljudi, a ukupni gubici protivnika iznosili su oko 100 ljudi – navodi Maksim.

Tokom borbe, kaže, adrenalin je bio ogroman, sve je delovalo kao scena iz filma. Snimci borbe kasnije su objavljeni na internetu i, prema njegovim rečima, podigli su moral ljudima koji su bili potreseni događajima u Kurskoj oblasti.

Za tu akciju, cela posada je odlikovana državnim priznanjima. Maksim naglašava da je pobeda bila rezultat timskog rada – operatera dronova, komandanata i posada oklopnih transportera koji su se direktno suočili sa neprijateljem.