Rat u Ukrajini odavno je izašao iz okvira klasičnog fronta, ali najnovije izjave iz Moskve potvrđuju da je ušao u potpuno novu fazu. Ono što se nekada smatralo sigurnom dubinom teritorije sada više ne postoji, piše Oružje online.

Sekretar Saveta bezbednosti Rusije Sergej Šojgu otvoreno je priznao da dinamika razvoja ukrajinskog naoružanja, posebno bespilotnih sistema, menja prirodu pretnje do te mere da nijedan region zemlje više ne može biti smatran bezbednim.

Ova ocena dolazi u trenutku kada se intenzitet napada ubrzano povećava i kada se udari sve češće izvode stotinama kilometara od linije fronta, navodi se u članku.

Eksplozija napada, brojke koje menjaju sliku rata

Prema podacima koje je izneo Šojgu, broj ukrajinskih vazdušnih napada na rusku teritoriju porastao je na oko 23.000 u 2025. godini, u odnosu na približno 6.200 godinu ranije.

Takav rast ne predstavlja samo kvantitativnu promenu. On ukazuje na transformaciju sposobnosti, organizacije i taktike.

Istovremeno, zabeležen je i nagli porast sabotažnih i diverzionih aktivnosti. U 2025. godini registrovano je 1.830 napada koje ruske vlasti klasifikuju kao terorističke, što je 40 odsto više nego prethodne godine i višestruko više nego pre samo dve godine.

Ove brojke ukazuju da se rat sve više prenosi sa fronta na teritoriju same Rusije.

Ural više nije sigurna dubina

Jedna od ključnih tačaka Šojguovog izlaganja odnosi se na Uralski region. Ovaj deo Rusije decenijama je smatran dubokom pozadinom, van domašaja direktnih udara.

Danas, prema njegovim rečima, situacija je drugačija.

Ural se nalazi u zoni neposredne pretnje, što predstavlja simbolički i strateški prelom. Region koji je stub industrijske i vojne proizvodnje sada se pojavljuje kao potencijalna meta.

Dubina teritorije više ne garantuje zaštitu, dodaje se u članku.

Industrija i logistika kao primarne mete

Šojgu je posebno naglasio da su ključni ciljevi ukrajinskih napada vojna infrastruktura, energetski objekti i transportni sistemi.

Uralski region, sa svojom koncentracijom industrije, energetike i odbrambenih postrojenja, predstavlja logičan cilj. Tu se nalaze ključne fabrike, skladišta i logistički čvorovi koji podržavaju vojnu operaciju.

Pored toga, razvijena železnička i putna mreža dodatno povećava strateški značaj regiona.

Udar na takvu infrastrukturu ne znači samo materijalnu štetu. On ima potencijal da poremeti lance snabdevanja, destabilizuje ekonomiju i utiče na funkcionisanje velikih urbanih centara.

Dronovi kao glavno oružje nove faze

U središtu ove promene nalaze se bespilotni sistemi. Njihov razvoj, prema ruskim procenama, ide tempom koji tradicionalni sistemi odbrane teško prate.

Dronovi omogućavaju kombinaciju dometa, fleksibilnosti i relativno niske cene, što ih čini idealnim sredstvom za udare duboko iza linija.

Istovremeno, njihova masovna upotreba stvara pritisak na protivvazdušnu odbranu, koja mora da reaguje na veliki broj ciljeva istovremeno.

Rezultat je situacija u kojoj čak i snažno zaštićeni regioni postaju ranjivi.

Rat bez linije fronta

kako se navodi u članku, jedan od najvažnijih zaključaka iz ovih izjava jeste da se rat sve manje može posmatrati kroz klasične linije fronta. Granica između „fronta“ i „pozadine“ praktično nestaje. Udar može doći bilo gde, u bilo kom trenutku. To menja i način planiranja odbrane. Umesto koncentracije snaga na liniji sukoba, države su primorane da štite čitavu teritoriju.

Pored fizičkih napada, Šojgu je ukazao i na intenziviranje informacionog i psihološkog ratovanja. Prema njegovim rečima, protivnik koristi digitalne kanale i medije kako bi uticao na stanovništvo, stvarajući dodatni pritisak i nesigurnost. Ovaj aspekt često ostaje u senci oružanih udara, ali ima dugoročan efekat na stabilnost društva.

BONUS VIDEO