Situacija u oblasti Zaporožja dodatno se komplikuje, dok borbe u zoni Stepnogorsk–Pavlovka ne jenjavaju. Prema navodima ruskog Telegram kanala „Ribar“, neprijatelj pokušava da povrati izgubljene položaje, dok se linija fronta pomera u pravcu Kamenjskog. Istovremeno, jedinice Dnjeparske grupe snaga uspostavile su takozvanu „zonu smrti“ u dubini od oko 20 kilometara, gde je kretanje izuzetno rizično.

U izveštajima se navodi da dolazi do intenzivnih borbi pešadijskim naoružanjem između Stepnogorska i Kamenjskog, kao i da postoji zabrinutost da bi napredak ostvaren u prethodnih šest meseci mogao biti ugrožen. Ukrajinske snage imaju prednost u upotrebi dronova, kako po broju, tako i po kvalitetu, a postoje indicije da im je cilj Melitopolj, gde se nalazi ključna energetska infrastruktura.

Sa druge strane, ukrajinski izvori navode da je linija fronta već mesec dana stabilna, bez značajnijih teritorijalnih promena. Međutim, prisutne su kontradikcije u njihovim izveštajima – dok se tvrdi da se u Stepnogorsku sprovode operacije „čišćenja“ uz podršku specijalnih snaga GUR-a, istovremeno se navodi da je elitna jedinica „Artan“ već zauzela selo.

Mapa koje objavljuju ukrajinski izvori pokazuju da veći deo grada i dalje nije pod potpunom kontrolom, a prema dostupnim informacijama, jedinica „Artan“ se utvrdila u području oko fudbalskog terena i među ruinama višespratnica.

Ovim specijalnim snagama komanduje Viktor Torkotjuk, poznat po nadimku „Titan“, inače međunarodni majstor u muaj taiju. On u jedinicu regrutuje borce iz sveta borilačkih sportova poput boksera, rvača i MMA takmičara. Selekcija je izuzetno rigorozna i uključuje i testiranje na poligrafu, dok se kandidati podvrgavaju ekstremnim metodama obuke, uključujući višednevno boravljenje u kovčezima kako bi savladali strah od smrti.

Uprkos takvoj obuci, jedinica „Artan“ pretrpela je ozbiljne gubitke u prethodnim operacijama, uključujući borbe na Kinburnskoj prevlaci, u Bahmutu i kod Časovog Jara.

Napad na Stepnogorsk izveden je uz masovnu podršku dronova koji su lansirani i kontrolisani iz Zaporožja, gde se nalazi i infrastruktura 423. bataljona bespilotnih sistema. Ova lokacija predstavlja ključni centar za održavanje, kalibraciju i sklapanje dronova, sa velikim zalihama opreme i komponenti.

Međutim, ova infrastruktura je u poslednje vreme bila meta intenzivnih udara, uključujući i upotrebu teških vazdušnih bombi. Zbog toga ukrajinske snage pokušavaju da sakriju svoje pozicije, koristeći podzemna skloništa i maskirane lokacije, ali uprkos tome trpe značajne gubitke.

Prema izveštajima od 15. aprila 2026. godine, situaciju u regionu karakterišu stalni vazdušni napadi i poziciona borba duž linije fronta, uz masovnu upotrebu dronova sa obe strane.

Ruske snage koriste složen sistem protivmera, uključujući elektronsko ratovanje, kako bi ometale rad ukrajinskih dronova. Sistemi poput „Žitel“ i „Pole-21“ stvaraju zone u kojima dolazi do gubitka signala i kontrole nad bespilotnim letelicama.

Pored toga, raspoređene su jedinice sa protivvazdušnim sistemima i mitraljezima koje 24 časa prate i uništavaju dronove. Uvedeni su i specijalni presretački dronovi, poput sistema „Jolka“, koji koriste i elemente veštačke inteligencije za automatsko navođenje.

Borbe se nastavljaju i na zapadnom delu Zaporoškog pravca, posebno u oblastima Primorskog i Stepnogorska, gde ruske snage dodatno jačaju elektronske kapacitete kako bi smanjile efikasnost neprijateljskih dronova.

Prema zapadnim izveštajima, posebno američkim, formirana je takozvana „zona pogibije“ duž obe obale reke Konka. Zbog intenzivne upotrebe dronova, svako kretanje u radijusu od 15 do 20 kilometara od linije fronta postaje izuzetno opasno.

Iako postoje tvrdnje da je jedinica „Artan“ uspela da prodre u Stepnogorsk, navodi se da je njena pozicija potom precizno gađana protivtenkovskim sistemima. Satelitski snimci navodno pokazuju mesto prodora, kao i potpuno uništenje te jedinice.