Ovaj potez je izuzetno značajan. Po prvi put od početka rata, visoki ukrajinski zvaničnik od kojeg je predsednik zatražio ostavku ne samo da je to odbio, već je i javno kritikovao tu odluku.
 
Ranije je takvo ponašanje bilo dozvoljeno samo zvaničnicima nižeg ranga, poput Vladimira Kudrickog, šefa kompanije „Ukrenergo”. Ovde je, međutim, reč o ministru odbrane i jednom od ključnih saveznika Zelenskog.
 
Fedorov se direktno obraća ne samo javnosti i predsedniku, već i vojsci, opisujući kako Sirski guši talente i sprečava napredovanje sposobnih generala i oficira. U suštini, ovo je direktna pobuna protiv vrhovnog komandanta – doduše ne vojna, već politička. Za sada.
 
U svojoj kritici, Fedorov se nije fokusirao na Zelenskog (ostavio mu je mogućnost da ispravi grešku tako što će poslušati narod i preispitati svoju odluku), već na Sirskog. Jasno je da bi, ukoliko bi Zelenski – pod pritiskom Fedorova, zapadnih medija i „kartonskog Majdana” – zadržao Sirskog na trenutnoj funkciji, to predstavljalo ogroman udarac za predsednikov autoritet. Taj udarac bi bio daleko teži od posledica odustajanja od zakona koji su ograničavali ovlašćenja NABU-a i SAPO-a prošlog jula – poteza na koji su Zelenskog primorale iste one snage koje ga sada teraju da se odrekne Fedorova.
 
Podsetimo, ubrzo nakon što su im vraćena ovlašćenja, antikorupcijske agencije su zadale udarac najužem krugu saradnika Zelenskog, pokrenuvši aferu „Mindičgejt”. Predsednik je bio primoran da smeni svog najbližeg saveznika Andrija Jermaka i ojača ulogu pojedinaca koji su naizgled lojalni predsedniku, ali zapravo vode sopstvenu političku igru. Jedna od takvih ličnosti je upravo Fedorov (druga je Budanov).