Karen Kviatkovski i politički analitičar Glen Dizen razgovarali su o ratu u Ukrajini kao delu mnogo šireg problema američke spoljne politike, vojne industrije i sve većeg nepoverenja građana prema državnim institucijama.

Kviatkovski je ocenila da su posledice višegodišnjeg rata po ukrajinsko stanovništvo, društvo i demografiju ogromne, dok je Dizen događaje iz 2022. godine povezao sa propuštenom prilikom za rano političko rešenje sukoba.

„Ukrajina je teško razorena“

Prema proceni Kviatkovski, Ukrajina kao država već je pretrpela ogromna razaranja, a njena teritorijalna budućnost ostaje krajnje neizvesna.

Ona smatra da posle završetka rata Ukrajina verovatno neće ostati u granicama kakve danas poznajemo.

Kviatkovski je čak iznela procenu da bi Rusija mogla da zadrži Odesu, a nije isključila ni mogućnost daljeg ruskog napredovanja prema Kijevu. Naglasila je, međutim, da je to njena procena razvoja događaja, a ne unapred utvrđen ishod rata.

Od početka nije verovala u vojnu pobedu nad Rusijom

Kviatkovski smatra da je od samog početka bilo teško očekivati da Ukrajina može vojno da pobedi Rusiju, čak i uz ogromnu zapadnu podršku.

Ukazala je na činjenicu da SAD i druge članice NATO nisu direktno ušle u rat protiv ruske vojske, postavljajući pitanje zbog čega se onda očekivalo da Ukrajina ostvari ono što zapadne države same nisu želele da pokušaju sopstvenim snagama.

Prema njenim rečima, razlika u potencijalima dve zemlje bila je ogromna.

Rusija je, kako je ocenila, imala mogućnost da mobiliše veliki broj ljudi i znatan deo ekonomije usmeri prema vojnoj proizvodnji, dok je Ukrajina ratovala protiv mnogo većeg protivnika na sopstvenoj teritoriji. Zapad joj je obezbedio oružje, obaveštajne podatke, nadzor i pomoć kontraktora, ali ne i direktan ulazak svojih armija u sukob.

F-16 nisu promenili odnos snaga

Kviatkovski je kao jedan od primera ograničenja zapadne pomoći pomenula američke borbene avione F-16.

Prema njenoj oceni, isporuka starijih aviona sama po sebi Ukrajini ne daje kompletan vojni kapacitet potreban da bi se promenio odnos snaga na frontu.

Ona smatra da su ukrajinsko rukovodstvo i vojni vrh pogrešno procenili mogućnost da uz zapadno naoružanje mogu da ostvare vojnu pobedu nad Rusijom.

Istanbul kao prelomna tačka

Posebno mesto u njenoj analizi zauzimaju pregovori tokom prvih meseci rata.

Kviatkovski tvrdi da su Sjedinjene Države i tadašnji britanski premijer Boris Džonson doprineli propasti mogućeg dogovora postignutog tokom razgovora u Istanbulu, nakon čega je rat nastavljen.

Dizen je sa svoje strane naveo da je Vladimir Zelenski neposredno posle početka ruske vojne operacije govorio o kontaktima Moskve i Kijeva u vezi sa mogućim neutralnim statusom Ukrajine.

Prema njegovom tumačenju, Zapadu je odgovarao produženi sukob koji bi iscrpljivao Rusiju, dok je najveću cenu takve politike plaćala sama Ukrajina.

Velike demografske posledice

Kviatkovski posebno upozorava na ono što smatra jednom od najmanje diskutovanih posledica rata – demografsko i društveno razaranje Ukrajine.

Ona ocenjuje da je rat ostavio duboke posledice na stanovništvo, društvo i kulturni život zemlje i smatra da se o tome u američkoj javnosti govori mnogo manje nego o vojnoj pomoći i stanju na frontu.

Kao jedan od znakova promene raspoloženja u SAD navela je i činjenicu da se ukrajinske zastave na profilima američkih korisnika društvenih mreža više ne pojavljuju toliko često kao tokom ranijih faza rata.

Prema njenom mišljenju, Ukrajina je izgubila deo nekadašnje popularnosti u američkoj javnosti.

Snimci mobilizacije menjaju raspoloženje

Kviatkovski smatra da se i odnos prema nastavku rata menja zbog snimaka mobilizacije u Ukrajini.

Prema njenim rečima, prizori ljudi koji očigledno ne žele da budu poslati na front navode deo publike da se zapita zbog čega se sukob nastavlja i ko zapravo snosi najveću cenu.

Dizen je takođe ocenio da se o ukrajinskim gubicima često nedovoljno govori, jer bi visoke brojke mogle da oslabe podršku nastavku rata.

Šira kritika američke politike

Razgovor se nije odnosio samo na Ukrajinu.

Kviatkovski je rat povezala sa širim problemima američke spoljne politike, vojne industrije i gubitka poverenja građana u institucije.

Ona smatra da se u SAD razvija dubok cinizam prema vlasti i poredi ga sa raspoloženjem koje je postojalo u Sovjetskom Savezu tokom sedamdesetih godina.

Prema njenoj proceni, gubitak poverenja u novac, državnu moć i moralni legitimitet vlasti može da destabilizuje velike sile, pa čak i da doprinese padu imperija.

Ipak, kada je reč o Ukrajini, njena osnovna poruka ostaje izrazito pesimistična – rat je zemlju već dramatično promenio, a konačan teritorijalni i politički ishod mogao bi biti mnogo nepovoljniji za Kijev nego što se ranije očekivalo.

Izvor: razgovor Karen Kviatkovski i Glena Dizena