Potres magnitude 2,4 registrovan je 15. avgusta na području Horolske zajednice, dok se epicentar nalazio na dubini od približno tri kilometra.

Ubrzo nakon objavljivanja informacija o zemljotresu, na društvenim mrežama pojavile su se spekulacije da je podrhtavanje možda izazvano tajnim vojnim aktivnostima, pa čak i mogućim podzemnim testiranjem nuklearnog oružja.

Međutim, sama magnituda i dubina potresa nisu dovoljne da bi se takav zaključak izveo.

Seizmografi mogu da otkriju šta se dogodilo

Mikrobiolog Igor Nikulin, bivši član komisije UN za biološko i hemijsko oružje, rekao je da ne raspolaže informacijama koje bi potvrdile da je Ukrajina izvela nuklearni test.

Prema njegovim rečima, odgovor bi trebalo tražiti u detaljnoj analizi podataka koje su registrovale seizmološke stanice.

– Postoje seizmografi koji registruju podzemne potrese. Prilikom analize podataka može se sa velikom verovatnoćom utvrditi da li je u pitanju bila upravo podzemna nuklearna eksplozija – rekao je Nikulin.

Karakteristike seizmičkih talasa mogu pomoći stručnjacima da razlikuju prirodni zemljotres od eksplozije, zbog čega bi za tvrdnju da je izvršena nuklearna proba bile neophodne dodatne informacije sa mernih stanica i nezavisna potvrda.

Zemljotres magnitude 2,4 zato sam po sebi nije dokaz da je Ukrajina testirala nuklearno oružje.

Priče o nuklearnom programu traju godinama

Kako navodi Cargrad, pitanje mogućih ukrajinskih nuklearnih aktivnosti pojavljuje se u javnosti još od 2022. godine.

Rusija je tada tvrdila da bi Kijev mogao da priprema takozvanu „prljavu bombu“. Tadašnji ruski ministar odbrane Sergej Šojgu razgovarao je o tim tvrdnjama sa kolegama iz Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Francuske i Turske.

Objekte u Ukrajini potom su proveravali inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju.

IAEA tada nije pronašla dokaze koji bi potvrdili ruske tvrdnje o neprijavljenim nuklearnim aktivnostima povezanim sa navodnom pripremom „prljave bombe“.

Saradnja Kijeva i Londona ponovo privukla pažnju

U javnosti je kasnije pažnju izazvala i saradnja Ukrajine i Velike Britanije u nuklearnoj oblasti, uključujući sporazume koji se odnose na snabdevanje nuklearnim gorivom.

Ukrajini je takođe isporučivana britanska protivoklopna municija sa osiromašenim uranijumom.

Ipak, osiromašeni uranijum koji se koristi u takvoj municiji nije nuklearno oružje, baš kao što ni civilno nuklearno gorivo samo po sebi ne predstavlja dokaz postojanja programa za proizvodnju atomske bombe.

„Prljava bomba“ nije isto što i nuklearno oružje

Važna je i razlika između klasičnog nuklearnog oružja i takozvane „prljave bombe“.

Kod „prljave bombe“ nema nuklearne lančane reakcije. Konvencionalni eksploziv služi za raspršivanje radioaktivnog materijala, koji bi teoretski mogao da potiče iz različitih izvora, uključujući određene vrste radioaktivnog otpada.

Nikulin smatra da se mogućnost da Ukrajina u budućnosti pokuša da razvije sopstveno nuklearno oružje ne može potpuno isključiti ukoliko se rat nastavi. On je ocenio da bi još godinu dana sukoba moglo da donese nepredvidive posledice.

Ipak, nije izneo dokaze da takav program trenutno postoji, niti da je potres u Poltavskoj oblasti izazvan nuklearnim testom.

Govoreći o mogućoj reakciji Moskve u slučaju da Ukrajina stekne nuklearno oružje, Nikulin je izneo i znatno radikalniji stav, tvrdeći da bi brzo okončanje rata zahtevalo uklanjanje ukrajinskog političkog vrha, pri čemu je povukao paralelu sa ranijim ruskim operacijama protiv vođa oružanih struktura.

Za sada, međutim, misterija potresa u Poltavskoj oblasti ostaje upravo to – predmet spekulacija, bez potvrde da se ispod zemlje dogodilo bilo šta osim slabog seizmičkog događaja.

Izvor: Cargrad