Voditelj Milan Milošević otvoreno je govorio o teškom periodu svog detinjstva, koji je duboko obeležio njegov život.

Poznato je da je odrastao u porodici s ozbiljnim problemima, ali je, pored toga, u školi često bio žrtva vršnjačkog nasilja.

Bio sam predobar đak, član pozorišta Dobrica Milutinović, bavio sam se glumom. Sam sam učio ruski jezik, a učio sam i engleski i grčki – prisetio se Milan, dodajući da ga je vršnjačko nasilje duboko pogodilo:

- Udarali su me pesnicama u stomak, gubio sam vazduh. Strah od odlaska u školu bio je konstantan – priznao je.

Tokom osnovne škole, put do škole trajao mu je oko 45 minuta peške u jednom pravcu, a zimi je često morao da se skriva u tuđim haustorima dok nasilnici ne bi otišli.

- U srednjoj školi toga nije bilo, ali u osnovnoj jeste. Pet, šest njih me je čekalo da me ismevaju i cepaju sveske. Fizički bol nije bio najgori, najteže je bilo poniženje. Nikada im ništa nisam uradio, samo sam ih se plašio - rekao je voditelj i dodao da i danas zna sva njihova imena, ali ih ne želi pominjati.

Pokušavao je da pronađe pomoć u školi, obraćajući se pedagogu i direktoru, ali je molio da njegov otac ništa ne sazna jer bi situacija bila još komplikovanija.

-Prijavljivao sam ih, ali sam molio da tata ne sazna. To nasilje jeste bilo dečje, ali je bilo izuzetno ozbiljno - istakao je.

Porodica je godinama pokušavala da dobije podršku kroz institucije, ali bez uspeha.

-Išli smo u Centar za socijalni rad, ali nikada nismo dobili pravu pomoć. Pre nekoliko meseci ponovo sam bio tamo zbog brata i doživeo jak stres – prisetio se Milošević.

Dodao je da su on i majka satima čekali, ostavljajući brata kod komšije, ali da ih niko ne bi primio.

- Zvali smo i policiju, ali razumevanja nije bilo. Tada nije bilo zakona kakvi postoje danas. Institucije su loše funkcionisale. Smatram da je i moj život, donekle, promašaj tadašnjeg društva. Svi su gledali i ćutali, a pomoći nije bilo ni za mene ni za moju majku - zaključio je.

Milan je posebno istakao koliko je njegova majka, koja je imala samo četiri razreda osnovne škole, morala da se žrtvuje zbog njegovog detinjstva:

-Nikada nije mogla stalno da se zaposli, radila je samo na njivama, nikada u državnoj firmi niti na stalnom poslu - otvorio je dušu svojevremeno u emisiji "Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović".