Iza nas je još jedno uspešno finale festivala „Ritam Evrope“ održano u Derventi, gde je u velikoj završnici trijumfovala ekipa iz Budve i tako obezbedila da se Grand Final International sledeće godine vrati u njihove ruke. Tim povodom, ali i povodom detalja iz privatnog života o kojima bruje regionalni mediji, razgovarali smo sa direktorom festivala, Igorom Karadarevićem.

- Prezadovoljan sam ishodom. Iskreno, nisam očekivao ovakav rasplet kada je reč o pobedi. Mislio sam da će to biti neki drugi grad, ali kao i na Evroviziji sa Skandinavcima, tako je i Budva vratila sebi Grand Final International. Neka nam je svima sa srećom, pa ćemo videti šta donosi budućnost. Već za nekoliko dana odlazimo dole u Budvu.

Stvara se grupa „Rhythm Girls“: Standardi su na svetskom nivou, kaži nam nešto više o tome:

intervju igor

- Da i o tome ćemo vrlo ozbiljno razmisliti i raditi na tome u saradnji sa Nemanjom Antunićem. Mi odlično znamo šta PZE ili Montesong traže. Vidimo da su se standardi Evrovizije podigli na najviši svetski nivo, što nama kao festivalu izuzetno odgovara. A ono što je jako bitna stvar jeste da ćemo u naredne tri godine oformiti našu novu grupu. Već u narednih šest meseci krećemo sa radom na projektu Rhythm Girls. Biće ih četiri. Iz onoga što smo videli u finalu, odabraćemo top 10 devojaka. Sa njima ćemo raditi intervjue, analizirati kako se ponašaju i kakve su im želje. Ući će u studio kod Nemanje Antunića, snimićemo probne materijale i odabrati četiri devojke koje će dolaziti iz četiri različite zemlje.

„Ritam Evrope“ spaja ljude i briše razlike, ali javnost je zatekla situacija sa tvojim privatnim problemom u Šapcu. Šta se dogodilo sa obeležjem na spomeniku tvoje pokojne majke, kako teče istraga i kakva je reakcija institucija? Znamo da ne odustaješ.

- Apsolutno ne odustajem. Reći ću ti ekskluzivno ono što do sada nisam javno izrekao: Naša porodična odluka je da u potpunosti renoviramo oskrnavljeni grob i vratimo krst. To će se dogoditi 28. juna. Ako bude potrebno, tražićemo i asistenciju policije, mada se nadam da za tim neće biti potrebe. Moj otac, sestra i cela porodica smo složni u ovome. Strašno je što se takve stvari dešavaju u 21. veku u Srbiji, u Šapcu. To mi je i dalje neshvatljivo. Ja sam dete iz dvonacionalnog braka. Isto bih reagovao i da je sa grobnice nestao polumesec, jer mi je otac u islamu. Smatram da su to strašne gluposti i da se pojedinci hvataju za verska obeležja kao izgovor za sopstvenu mržnju.

Kako ocenjuješ reakciju nadležnih organa?

igor karadarević

- Moram da pohvalim gradsku upravu Šapca i načelnika gradske uprave koji me je primio na razgovor prošle nedelje. Bio je to jedan vrlo konkretan, prijateljski i civilizovan razgovor u duhu mira i dogovora. Takođe, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti i kancelarija Milana Antonijevića su odmah reagovali, uputili nas u zakonske procedure i pokazali da ta institucija savršeno štiti građane Republike Srbije.

Kako komentarišeš izjavu lokalnog muftije Mehmeda Alije Velija, koji je praktično implicirao da ti svojim istupima u medijima iritiraš zajednicu?

- To je potpun nonsens. On očigledno ne razume da sam ja javna ličnost koja se ovim poslom bavi 18 godina, još od dolaska na RTS i vođenja Jutarnjeg programa. Ja nemam nameru da preko ovoga gradim popularnost, već imam društvenu odgovornost da javni život u našoj zemlji menjam na bolje. Verski službenici, bilo da su muftije, hodže ili sveštenici, jesu građani ove zemlje i podležu krivičnom i prekršajnom zakonu. Ako prođu kroz crveno svetlo, platiće kaznu. Ako urade ovako nešto, moraju odgovarati. Umesto takvih izjava, trebao je da me pozove na razgovor, kao što je to učinila gradska uprava. Ja garantujem da u šabačkoj mahali, gde većinski žive muslimani i gde živi polovina moje familije, nema loših ljudi. To su divni i čestiti građani koji zaslužuju svako poštovanje ove države.

Tvoj otac je zbog celog stresa završio u bolnici. Kako je on sada? Znamo da si se plašio da ga uopšte odvedeš na grob.

igor karaderevic

- On je i dalje u bolnici. Otišli smo na groblje porodično, mami rođena sestra, koja je Srpkinja i pravoslavka, išla je zajedno sa mojim ocem. Htela je da pokaže da u Srbiji nema nikakvih problema između naroda i meni je srce bilo puno kada sam ih video zajedno. Otac je trebao da prespava kod nje u Šapcu, ali jednostavno nije mogao. Rekao je da mu se grad, u kojem je proveo 60 godina i gde je rođen, na neki način malo srušio u očima nakon ovog čina. Teško mu je.

Kakve zakonske posledice čeka osobu koja je skinula krst sa grobnice?

- Prema zakonu Republike Srbije, kazne za oskrnavljenje spomenika su vrlo rigorozne i kreću se između pet meseci i pet godina zatvora. To mora da se procesuira kako bi poslužilo kao primer da niko ne može da radi šta hoće.S druge strane, muftija pominje neke šerijatske zakone. Šerijatski zakoni ne važe u Srbiji, oni važe u Teheranu. Srbija nije Iran. Ti zakoni mogu da važe unutar nečije kuće, ali na ulici se zna koji zakon se poštuje. Ja sam spreman da odgovaram za svaku svoju grešku, ali sve mora biti u okvirima zakona ove zemlje. Proteklih 15 dana prolazim kroz ogroman emotivni rolerkoster, ali se držim zahvaljujući prijateljima i hiljadama poruka podrške koje mi stižu od pravoslavaca, muslimana i katolika. Svi osuđuju ovaj čin, osim onih 5% koji uvek prave haos i koji su najglasniji.