Sandra Prodanović, poznatija kao Sandra Afrika, otvoreno je govorila o svojim emotivnim vezama. Dugo je bila u vezi sa svojim menadžerom, kog nikada nije nazivala pravim imenom, Aleksandar, isto kao i njen otac, sa kojim nema kontakt.

Kako je istakla, ne voli to ime i uvek ga je zbog toga zvala Mikiša. O vezi, zajedničkom životu, planiranju porodice, ali i rastanku, Sandra bez zadrške govori, iako je i danas u veoma dobrim poslovnim i prijateljskim odnosima sa Mikišom.

- Uvek je bio Mikiša, i kad god sam htela njemu da se obratim, evo i danas on je Mikiša. Nikad u životu ga nisam nazvala po imenu jer mi je to ime… - započela je Sandra.

U vezu sa Mikišom uplovila je kada je bila mlada, imala je 17-18 godina. U jednom trenutku on je preuzeo i roditeljsku funkciju, a bili su zajedno 10–11 godina.

 - Meni je to tada prijalo i meni je to tada bilo potrebno - priznala je Sandra, dodajući da je to bila prava ljubav.

- Neko sam ko je na tom početku sve puštala njemu, u poslovnom smislu zajedno smo krenuli. To je bila njegova ideja da ja pevam i sve je krenulo od njega. To moja zamisao nije bila negde u glavi nikako. Mislila sam, ja sam počela s njim da živim, udaću se i kao to je to, dok je on imao drugu zamisao. On je hteo da ja budem pevačica, dok ja to nisam htela - otkrila je Afrika, pa dodala:

- S ove strane sam mu negde zahvalna, sada kad pogledam sve. Možda bi stvarno tu stalo i ne bi… Ko zna zašto je to dobro, možda je bio u pravu, jer kad pogledam sve, radio je za dobrobit mene kao što i radi sve ove godine. Nebrojano puta sam rekla, grlo je kod mene, nije kod njega, a on se polomio oko mene. Sve je moje, ne zovu mene zbog Mikiše, mene zovu zbog mene. Mislim da nije to uradio zato što je sebičan, nego je želeo da ja idem napred. Možda je on imao plan da to bude nekada kasnije, moj je problem što sam ja to poželela tada, ali šta da radimo, nismo se poklopili.

O poslovnim razlikama u vezi pevačica kaže:

 - U životu se nikada nismo posvađali. To je uvek bilo nešto vezano za posao, jer sam ja spora, treba mi 10 dana da odem u studio da snimim pesmu, pa me on kritikuje: 'Kad si mislila da ideš u studio?', pa onda ja: 'Ma šta ćeš ti da mi kažeš, sačekaj, danas imam ovo, sutra ću.' Pa onda on: 'Pa da, kod tebe sve sutra ne može, sad preče ti je ovo, preče su ti..., nokte da ideš danas da uradiš, tri sata si sedela na noktima,' i tako, uvek me je gurao napred. Negde razumem te momente, ali tu je krenulo sve kada sam ja poželela to dete. Tada sam se osećala da se hladim, kao da me je time nekako odbacio od sebe. Ne znam, tako sam ja to doživela.

Progovorila je i o potomstvu sa Mikišom

 - Želela sam da naš odnos krunišemo detetom. Stvarno sam imala tu želju. Međutim, on je bio striktno protiv toga. Imao je izgovore poput: "Sad nam je nova pesma, sad nam je sve krenulo, ne možemo sad, hajde da pričamo sledeće godine." Rekla sam okej, mada je i sledeće godine bilo isto - otkrila je ona.

Dotakla se i njihovog rastanka

Kako je istakla, ona je bila ta koja je odlučila da više ne mogu biti zajedno.

- Podneo je to teško. Možda je mislio: "Ja sam tu 10 godina, gde će ona, to je to", verovatno kao i milion muškaraca što tako misle. Ne znam, pretpostavljam da je tako, ali ja sam jednostavno odlučila da prekinem. Kada sam krenula da pakujem stvari, nisam znala ni šta da spakujem. U toj kući sam živela 10 godina, da uzmem kuću, da stavim je na leđa i krenem, sve je bilo moje. Stvarno je bilo bolno, teško, i pritom sam živela u Šapcu, gde nikoga nisam imala. Nisam iz Šapca, ja sam iz Beograda i uvek sam težila da živimo u Beogradu.

Sandra dodaje da se nikada nije navikla na život u Šapcu i da je težila da kupe stan u Beogradu, što Mikiša nije želeo.

- Od svega toga je bežao, zašto, ne znam. Bukvalno nijedna moja želja nije mogla da se ispuni… Ipak, bio je nežan. Njemu je uvek bilo bitno da se ja odmorim, da spavam, da mene niko ne nervira, da niko ne stresira, da ja budem odmorna… Uvek je o tim stvarima vodio računa. Nikad me nije stresirao.

 - Kada smo se rastali, nije bilo svađe. Pričali smo normalno. Njemu je bilo teško. Nikada ga za 10 godina nisam videla da je plakao. Čak i kada mu je baka umrla, sakrio se od mene, što mi je zasmetalo, jer za mene nije sramota kada muškarac plače i kada mu mogu biti uteha. Ne razumem zašto je to činio. Prosto, sakrivao se od mene da ne vidi moje emocije.

BONUS VIDEO: