Sve je počelo u Aziji, ali sada velike vlade širom sveta ponovo nalažu da radnici ostanu kod kuće kako bi uštedeli gorivo i preživeli energetsku krizu, dok rat na Bliskom istoku ugrožava vitalne isporuke nafte kroz Ormuski moreuz.

Ono što je počelo kao hitna mera u zemljama u razvoju, sada se širi globalno. Zvuči poznato? Već smo bili u ovoj situaciji: poslednji put kada je svet bio primoran na masovnu promenu – tokom pandemije – promene za koje smo mislili da će biti privremene, postale su trajne. Hibridni rad nije nestao kada su se kancelarije ponovo otvorile. Umesto toga, on je preoblikovao način na koji radimo.

Sada, dok vlade ponovo posežu za istom polugom, stručnjaci kažu da bi nešto slično moglo da se dogodi i sa četvorodnevnom radnom nedeljom. Ali, to će doneti velike posledice za one koji ne mogu da ponesu posao kući, kao što su vozači, barmeni, pranjači prozora, čuvari kućnih ljubimaca i mnogi drugi.

Da li će hitna četvorodnevna nedelja preko noći stići na Zapad?

Iako se Britanci i Australijanci podstiču da rade od kuće, dr Vladislav Rivkin, profesor organizacionog ponašanja na Poslovnoj školi Triniti (Trinity Business School), rekao je za Forčun (Fortune), da globalni trodnevni vikend trenutno izgleda malo verovatan – barem ne na sam pritisak vladinog dugmeta.

To je zato što je trajno restrukturiranje organizacije rada daleko teži zadatak od prelaska na rad iz improvizovane kućne kancelarije preko noći.

"Ne vidim ovo kao model za SAD i UK, barem ne dugoročno, jer je trenutni oštar rast troškova goriva privremen", kaže Rivkin.

Profesorka Roberta Aguzoli sa Poslovne škole Univerziteta Durham kaže da ne bi isključila mogućnost da Zapad pređe na kraće radne nedelje kako bi uštedeo gorivo, ali tvrdi da bi bolja infrastruktura trebalo da smanji tu potrebu.

"Sistemi javnog prevoza u velikim evropskim gradovima su generalno razvijeniji i manje se oslanjaju na korišćenje individualnog prevoza nego oni u određenim ekonomijama u razvoju", kaže ona i dodaje da ograničena transportna infrastruktura i veća izloženost promenama cena goriva čine nagle promene politike neophodnijim.

Na osnovu toga, ona kaže da je veća verovatnoća da će trajna četvorodnevna nedelja u bliskoj budućnosti postati nova norma u zemljama u razvoju. Ali postoji jedno veliko "ali". Sama činjenica da će milioni radnika provesti duži period dokazujući da mogu da završe posao za četiri dana, mogla bi da bude prekretnica koju je ovaj pokret čekao.

Zašto bi azijska četvorodnevna nedelja mogla trajno da promeni način na koji svet funkcioniše

Ostaje da se vidi da li će hitna četvorodnevna radna nedelja u Aziji imati isti trajan efekat kao pandemijski nalog za rad od kuće, ili će se čak preliti u Evropu i SAD. Ali, kada radnici jednom osete ukus kraće nedelje – čak i one iznuđene – teško ih je ubediti da se vrate na staro.

"Rad na daljinu se nije proširio zato što su kompanije to planirale", kaže Vilijam Self, glavni strateg za radnu snagu u kompaniji Merser (Mercer). "Proširio se jer je pandemijska kriza iznudila eksperiment, eksperiment je uspeo, a radnici nisu bili voljni da vrate ono što su dobili. Ista logika važi i ovde".

Self tvrdi da, kada se eksperiment jednom sprovede, teret dokazivanja se menja.

"Ako poslodavci eksperimentišu sa četvorodnevnom radnom nedeljom i zaposleni pokažu da mogu da isporuče za četiri dana ono što su ranije isporučivali za pet, menadžment mora da opravda taj peti dan, a ne obrnuto".

Ono što ovaj trenutak čini istorijski specifičnim, kaže on, jeste spajanje dva prethodno odvojena razgovora.

"Ranije je četvorodnevna radna nedelja bila uglavnom teorijska ili ograničena na šačicu pilot programa. Sada imate situaciju da se neke vlade uključuju u to kao u pitanje javne politike, dok je veliki poslodavci usvajaju, i to rade u istom ciklusu vesti. To je drugačija situacija od one u kojoj smo bili ranije".

 

Kada se tome doda veštačka inteligencija koja menja značenje produktivnosti, kriza troškova života, stagnacija plata i radnici koji su već osetili fleksibilnost, pritisak za fleksibilnije načine rada dolazi iz svih pravaca odjednom.

Bez obzira na to da li je reč o hitnom stanju ili ne, Aguzoli tvrdi da istraživanja pokazuju da ionako već idemo u tom pravcu.

Prema podacima CIPD-a, četvorodnevna radna nedelja ima potencijal da postane nova norma. Postoji rastući globalni trend u ovom pravcu, pri čemu se organizacije u različitim zemljama dobrovoljno javljaju da testiraju efikasnost takvih politika.

Na sreću radnika, energetska kriza nije jedini razlog za ovu promenu, što povećava šansu da ona opstane – ali to je takođe razlog zašto ne treba da očekujete da će se ona proširiti preko noći kao hibridni rad tokom pandemije.

 

"Diskusija o četvorodnevnoj radnoj nedelji je još u ranoj fazi, dok kompanije i istraživači nastavljaju da procenjuju njen dugoročni uticaj na učinak", dodala je Aguzoli. "Iako postoji nekoliko inicijativa koje se kreću u tom pravcu, većina uključuje velike organizacije sa dobro razvijenim sistemima upravljanja ljudskim resursima koje su bolje opremljene da planiraju i upravljaju takvim promenama".

Ko ostaje zapostavljen: zašto bi četvorodnevna nedelja mogla da pogorša nejednakost

Možda najneprijatnija istina o četvorodnevnoj radnoj nedelji jeste to kome bi ona zapravo koristila – a koga bi zapostavila.

Za kancelarijske radnike, tranzicija je relativno jednostavna i uglavnom dobrodošla. Ali radnici na poslovima koji zahtevaju niže kvalifikacije, rad sa klijentima ili fizički napor – dostavljači, građevinski radnici, negovatelji, osoblje u maloprodaji – suočavaju se sa suštinski drugačijom realnošću. Aguzoli tvrdi da sažimanje istog učinka u manje sati ne znači više odmora. To znači veći napor, veći umor i veći rizik od povreda na radu. Pored toga, za one koji već imaju niske plate i malu pregovaračku moć, prisilno smanjenje broja sati moglo bi da znači i direktan udarac na njihove prihode.

Na kraju, Aguzoli kaže da, iako bi četvorodnevna radna nedelja mogla da pomogne da se smanji trenutni jaz među polovima, ona bi mogla da "poveća razlike između kvalifikovanih i niskokvalifikovanih radnika".

 

Podele se tu ne zaustavljaju. Rivkin upozorava da bi četvorodnevna radna nedelja mogla da izazove podele unutar samih radnih mesta.

"Na primer, ako administrativni radnik u bolnici radi 4 dana nedeljno, dok medicinska sestra mora da radi 5 dana nedeljno".

Rezultat nije pravednije radno mesto – već ono ispunjeno ogorčenošću. Umesto da izjednači uslove, uvođenje četvorodnevne nedelje moglo bi da učini fizički zahtevne profesije još manje privlačnim, težim za popunjavanje kadrom i opasnijim nego što već jesu, piše Fortune.