U poslednjih nekoliko godina sirak postaje sve prisutniji na vojvođanskim poljima, sve više istiskujući kukuruz, posebno u regionima gde je zemljište slabijeg kvaliteta ili gde su klimatski uslovi izazovni. Ova kultura odlikuje se otpornosti na sušu i toplotne talase, što je čini idealnom za moderne ratarske prakse u vremenu sve nestabilnije klime.

Sirak zrnaš se posebno ceni kao stočna hrana zbog visokog sadržaja proteina i skroba, a dodatnu prednost mu daje otpornost na napade kukuruzne zlatice, štetočine koja često ugrožava kukuruz. Cena zrna sirka iznosi oko 33 dinara po kilogramu, dok je kukuruz značajno jeftiniji - 24 dinara, a troškovi setve sirka su marginalno niži jer je seme jeftinije i koristi se u manjoj količini.

Ratar iz Bačkog Petrovca, Daniel Spevak, nedavno je posejao sirak zrnaš i očekuje dobar prinos. Pre dve godine sejao je sirak metlaš za ugovorenu proizvodnju, ali potražnja za tom vrstom više nije prisutna na tržištu. Kako ističe, sirak zrnaš potpuno zamenjuje kukuruz u krmnim smešama i tražen je u mešaonama hrane zbog visokog sadržaja proteina i skroba. Ova biljka se seje nešto kasnije od kukuruza, ali se žanje ranije, što je dodatna prednost za ratara.

Prošlogodišnja žetva dala je Spevaku oko pet tona sirka po hektaru, što je solidan rezultat imajući u vidu sušu i toplotne talase koji su negativno uticali na kukuruz. Po rečima dr Vladimira Sikore sa novosadskog Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, poljoprivredna praksa razlikuje više agronomskih formi sirka u zavisnosti od primene. Sirak metlaš koristi se za proizvodnju metli, dok se sirak zrnaš gaji za stočnu hranu.

U Vojvodini se ove vrste sejaju pretežno na severu, između Kanjiže i Sente, i u Južnobačkom okrugu - opštine Bački Petrovac, Pivnice i Selenča. Iako zvanične statistike ne beleže tačne površine, evidentno je da se interesovanje za sirak iz godine u godinu povećava, naročito u regionima pogođenim sušom.

Sirak se pokazuje kao pouzdana zamena za kukuruz i u stresnim klimatskim uslovima. Prinosi se kreću između pet i šest tona po hektaru, dok kabasti i silažni sirkovi služe za proizvodnju kvalitetne stočne hrane. Dodatno, postoje i vrste sirka koje proizvode veliku količinu biomase - do 100 tona po hektaru - što ih čini pogodnim i za biogasna postrojenja.

Uslovi tržišta i klimatske promene čine sirak sve profitabilnijom i praktičnijom kulturom za ratare u Vojvodini. Sa rastom potražnje za stočnom hranom i adaptacijom na sušu, očekuje se da površine pod sirkom nastave da rastu i u narednim godinama, čineći ga sve važnijom biljnom vrstom za lokalnu poljoprivredu, piše Dnevnik.