Kupovina stana ne podrazumeva samo cenu koja piše u oglasu. Posebno kada je reč o starogradnji, kupci moraju da računaju i na dodatne troškove, među kojima je jedan od najvećih porez na prenos apsolutnih prava. U zavisnosti od vrednosti nekretnine, ovaj izdatak može da iznosi i nekoliko hiljada evra, zbog čega je važno unapred znati kada se plaća i ko ima pravo na oslobađanje. Kako prenosi Blic Biznis, mnogi građani tek nakon potpisivanja ugovora shvate koliki ih trošak očekuje.

Koliki je porez i kada se plaća?

Porez na prenos apsolutnih prava plaća se prilikom kupovine nekretnine u starogradnji i iznosi 2,5 odsto od vrednosti nepokretnosti. Ako nadležni organ proceni da je cena iz ugovora znatno niža od tržišne, porez može biti obračunat na procenjenu tržišnu vrednost.

Važno je znati da kupac za istu nekretninu nikada ne plaća i PDV i porez na prenos apsolutnih prava. Kod kupovine novogradnje direktno od investitora plaća se PDV, dok se porez od 2,5 odsto primenjuje na promet starogradnje.

Ko je dužan da plati?

Po zakonu, poreski obveznik je prodavac, ali je u praksi u Srbiji gotovo uvek ugovorom predviđeno da taj trošak snosi kupac. Zbog toga je važno da kupoprodajni ugovor jasno definiše ko preuzima ovu obavezu.

Na primer, ako stan košta 70.000 evra, porez iznosi oko 1.750 evra, što predstavlja značajan dodatni izdatak koji kupci često ne uračunaju u svoj budžet.

Ko može da bude oslobođen plaćanja?

Najveću olakšicu mogu da ostvare kupci prvog stana. Da bi iskoristili ovo pravo, moraju da ispune zakonom propisane uslove, između ostalog da od 1. jula 2006. godine nisu bili vlasnici ili suvlasnici druge nepokretnosti u Srbiji.

Oslobođenje važi za 40 kvadratnih metara za kupca, uz dodatnih 15 kvadrata za svakog člana porodičnog domaćinstva koji ispunjava uslove. Ako je stan veći od površine za koju važi oslobođenje, porez se plaća samo na razliku.

Koja dokumenta su potrebna?

Za ostvarivanje prava na oslobođenje potrebno je dostaviti overen kupoprodajni ugovor, uverenje o državljanstvu, izvod iz matične knjige rođenih, dokaz o prebivalištu, potvrdu da kupac nije bio obveznik poreza na imovinu u propisanom periodu, kao i izjavu da kupuje prvi stan. Od početka 2025. godine veliki deo postupka sprovodi se preko javnih beležnika i lokalnih poreskih administracija, što je pojednostavilo proceduru.

Stručnjaci savetuju da se kupci o svim poreskim obavezama informišu pre potpisivanja ugovora, jer pravilno planiranje može da donese značajne uštede i spreči nepredviđene troškove prilikom kupovine nekretnine.