Kupovina nekretnine u Evropi često nije kraj troškova za vlasnika. Porezi mogu da se plaćaju prilikom kupovine, tokom posedovanja, izdavanja, ali i prilikom prodaje nekretnine. Visina obaveza zavisi od države, poreskih stopa i načina na koji se određuje vrednost imovine.
Prema podacima Globalnog vodiča za nekretnine, postoje četiri glavna poreska opterećenja koja utiču na vlasnike: porez na prenos nepokretnosti, godišnji porez na imovinu, porez na prihod od izdavanja i porez na kapitalnu dobit prilikom prodaje.
Jedinstvenu evropsku rang-listu teško je napraviti jer zemlje koriste različite sisteme obračuna, ali se Belgija često nalazi među državama sa najvećim ukupnim poreskim opterećenjem vlasnika nekretnina.
Prilikom kupovine nekretnine, Belgija naplaćuje porez na prenos koji može dostići 12,5 odsto, dok su visoke stope zabeležene i u Ujedinjenom Kraljevstvu (do 12 odsto), Holandiji (do 10,4 odsto) i Luksemburgu (oko 10 odsto).
Sa druge strane, Estonija i Češka ne naplaćuju porez na prenos imovine, dok su troškovi kupovine u Litvaniji znatno niži.
Porez na prihod od zakupnine često najviše utiče na isplativost ulaganja u nekretnine.
Za mesečni prihod od 1.500 evra, Danska naplaćuje oko 42 odsto, Holandija 36 odsto, a Finska oko 30 odsto. Na Kipru početna stopa može biti nula, dok je u Luksemburgu znatno niža.
Kod velikih prihoda od izdavanja, Belgija se izdvaja sa stopom od oko 47 odsto, dok Danska prelazi 43 odsto.
Srbija među zemljama sa umerenim porezom
Srbija se, prema dostupnim podacima, nalazi među zemljama sa umerenijim poreskim opterećenjem nekretnina u evropskom poređenju.
Kod kupovine nekretnine plaća se porez na prenos apsolutnih prava od 2,5 odsto za polovne nekretnine, dok se kod novogradnje plaća PDV koji je uračunat u cenu (za prvi stan postoje određene poreske olakšice).
Godišnji porez na imovinu u Srbiji zavisi od zone, vrste nekretnine, površine i odluke lokalne samouprave. Za fizička lica stope su ograničene zakonom i kreću se najčešće do oko 0,4 odsto, dok se za neke kategorije imovine mogu razlikovati.
Kod prodaje nekretnine, porez na kapitalnu dobit u Srbiji iznosi 15 odsto, a plaća se na ostvarenu razliku između nabavne i prodajne cene, uz mogućnost oslobađanja u određenim slučajevima (na primer kod rešavanja stambenog pitanja pod zakonom propisanim uslovima).
U poređenju sa Belgijom, Holandijom ili Danskom, gde pojedini porezi mogu dostići veoma visoke nivoe, Srbija ima znatno niže stope, posebno kada je reč o kupovini i godišnjem porezu na imovinu.
Crna Gora skuplja od većine regiona
Crna Gora se izdvaja po višem porezu na promet nekretnina u odnosu na mnoge zemlje regiona. Stopa se kreće od 3 do 6 odsto, dok godišnji porez na nepokretnosti iznosi približno 0,25 do 1 odsto vrednosti nekretnine.
Porez na kapitalnu dobit od prodaje nekretnina iznosi 15 odsto, što je slično Srbiji, ali i dalje znatno manje nego u nekim evropskim državama.
Godišnji porez nije lako porediti
Stručnjaci upozoravaju da sama poreska stopa ne daje uvek realnu sliku, jer neke zemlje obračunavaju porez na tržišnu vrednost nekretnine, dok druge koriste nižu katastarsku vrednost.
U Velikoj Britaniji vlasnik nekretnine vredne oko 300.000 evra može godišnje platiti nekoliko hiljada evra, dok Kipar i Malta nemaju klasičan godišnji porez na imovinu.
Kupovna cena nije jedini trošak
Prilikom kupovine nekretnine nije dovoljno gledati samo cenu kvadrata. Konačna računica zavisi i od toga koliko će vlasnik plaćati državi kroz poreze tokom godina.
Dok su Belgija, Danska i neke zapadnoevropske zemlje među najskupljima za vlasnike nekretnina, Srbija se nalazi u grupi država sa umerenijim poreskim opterećenjem, posebno u poređenju sa evropskim rekorderima.
Komentari (0)