Rezervisali ste luksuzan hotel, platili nekoliko stotina evra za noć i očekujete vrhunsku uslugu. Međutim, po dolasku shvatite da postoje restorani, bazeni, saloni i sadržaji kojima nemate pristup. Ne zato što nema mesta, već zato što niste deo ekskluzivnog kluba.

Upravo takav model poslednjih godina sve brže osvaja svetsku hotelsku industriju. Sve više luksuznih hotela uvodi privatne klubove za članove, nudeći poseban nivo usluge samo odabranim gostima ili onima koji su spremni da plate dodatnu članarinu ili rezervišu najskuplje kategorije smeštaja, prenosi TU Magazin.

Više od sobe

Za članove su često rezervisani privatni saloni, restorani, bazeni, plaže, wellness sadržaji, personalizovana usluga, posebni događaji, pa čak i ekskluzivne rezervacije koje ostalim gostima nisu dostupne.

Na taj način hoteli pokušavaju da izgrade dugoročan odnos sa najplatežnijim gostima i podstaknu ih da se vraćaju iz godine u godinu, umesto da svaki put biraju novu destinaciju.

Novi statusni simbol

Stručnjaci ocenjuju da luksuz više nije samo pitanje veličine sobe ili broja zvezdica.

Sve važniji postaje osećaj pripadnosti zatvorenoj zajednici, zbog čega članstvo u hotelskim klubovima postaje novi statusni simbol među putnicima koji traže ekskluzivnost i privatnost.

Da li će ovakav trend stići i u region?

Iako su ovakvi koncepti za sada najzastupljeniji u luksuznim hotelima u svetskim metropolama i elitnim turističkim destinacijama, stručnjaci očekuju da će se model postepeno širiti i na druga tržišta, posebno tamo gde raste broj gostiju više platežne moći.

To znači da bi i putnici iz Srbije u narednim godinama mogli sve češće da se susreću sa situacijom u kojoj rezervacija luksuznog hotela više neće automatski značiti pristup svim sadržajima.

Luksuz se više ne meri samo cenom

Do pre nekoliko godina bilo je dovoljno rezervisati najbolju sobu. Danas je, izgleda, važnije da pripadate „pravom krugu“.

Upravo zato mnogi smatraju da se luksuzno hotelijerstvo menja iz temelja — umesto da prodaje samo smeštaj, sve više prodaje osećaj ekskluzivnosti i pripadnosti. Za jedne je to vrhunsko iskustvo, dok drugi upozoravaju da se na taj način stvara jasna podela između „običnih“ i privilegovanih putnika.