Umesto klasičnih grejnih tela, sve više pažnje privlači sistem kod kojeg se cevi postavljaju unutar zidova, pa nakon završetka radova gotovo ništa nije vidljivo.

Reč je o zidnom, odnosno površinskom grejanju, koje tokom zime zagreva prostor, dok se leti isti sistem može koristiti za hlađenje. Upravo mogućnost da jedan sistem obavlja posao za koji su ranije bili potrebni i radijatori i klima-uređaj čini ga zanimljivim za energetski efikasne kuće i stanove.

Kako funkcioniše grejanje kroz zid?

Princip je sličan podnom grejanju.

U zid se ugrađuje mreža tankih cevi kroz koje prolazi voda. Nakon toga cevi se prekrivaju malterom ili odgovarajućim završnim slojem, tako da na kraju ostaje samo ravna površina zida.

Kada sistem radi u zimskom režimu, kroz cevi prolazi zagrejana voda. Zid se postepeno zagreva i zatim toplotu predaje prostoriji preko velike površine.

Za razliku od klasičnog radijatora, nije potrebno da voda bude ekstremno vrela. Prema podacima proizvođača Variotherm, potrebna temperatura vode može biti približno 26 do 38 stepeni, u zavisnosti od spoljne temperature i uslova u objektu. Kod klasičnih radijatorskih sistema temperatura vode može biti znatno viša.

Isti zid može da hladi kuću tokom leta

Ovo je možda i najzanimljiviji deo sistema.

Kada stignu visoke temperature, kroz iste cevi može da prolazi rashlađena voda. Zid tada preuzima deo toplote iz prostorije i pomaže da temperatura bude prijatnija.

Prednost u odnosu na klasičnu klimu jeste to što nema unutrašnje jedinice, ventilatora ni stalnog strujanja vazduha.

Zbog toga sistem radi gotovo nečujno i nema karakterističnog osećaja „duvanja“ hladnog vazduha.

Ipak, zidno hlađenje ima jedno važno ograničenje: mora se pravilno projektovati zbog mogućnosti kondenzacije, naročito kada su napolju visoka temperatura i velika vlažnost. Dakle, ne može se jednostavno pustiti veoma hladna voda kroz zid bez odgovarajuće kontrole sistema.

Koliko može da se uštedi?

Jedna od glavnih prednosti ovog sistema jeste rad sa nižom temperaturom vode.

Proizvođač Variotherm navodi da se zahvaljujući načinu na koji površinsko grejanje predaje toplotu temperatura vazduha može podesiti nešto niže, a da osećaj toplote ostane sličan. Prema njihovim podacima, svaki stepen niže temperature može značiti oko 6 odsto manje godišnjih troškova grejanja, dok za svoj sistem navode potencijalnu uštedu do 25 odsto.

Kod hlađenja proizvođač navodi potencijalnu uštedu energije do 30 odsto, ali stvarni rezultat zavisi od brojnih faktora.

Nije isto grejati dobro izolovanu novu kuću i stariji objekat kroz čije zidove i prozore toplota neprestano odlazi.

Najbolje radi uz toplotnu pumpu

Zidno grejanje posebno je zanimljivo u kombinaciji sa toplotnom pumpom.

Razlog je jednostavan – toplotne pumpe su najefikasnije kada ne moraju da proizvode veoma visoku temperaturu vode. Pošto zidnom sistemu nije potrebna voda temperature kao kod klasičnih radijatora, ova dva sistema se dobro dopunjuju.

Sistem može da se kombinuje i sa drugim izvorima energije, uključujući solarnu energiju i biomasu.

Nema radijatora, ali zid više nije potpuno „slobodan“

Jedna od praktičnih prednosti je što nema radijatora koji zauzima prostor ispod prozora ili na zidu.

Nameštaj može drugačije da se rasporedi, ali to ne znači da zid treba potpuno zakloniti velikim ormarima. Ako se veliki deo grejne površine prekrije nameštajem, efikasnost sistema može biti manja.

Postoji još jedna stvar na koju vlasnici moraju da paze.

Bušenje zida može biti problem.

Pošto se cevi nalaze ispod završnog sloja, pre postavljanja polica, ormara ili drugih elemenata potrebno je znati gde se instalacije nalaze.

Može i u starim kućama, ali je lakše kod renoviranja

Iako se najlakše projektuje u novogradnji, zidno grejanje nije rezervisano samo za nove objekte.

Postoje sistemi koji se mogu postaviti u postojeće kuće, stanove i poslovne prostore, uključujući rešenja koja se ugrađuju ispod maltera ili gipsanih ploča. Međutim, takav zahvat podrazumeva građevinske radove i mora se prethodno izračunati potrebna grejna površina.

Zato ovo nije sistem koji se isplati ugrađivati naslepo samo zato što obećava manji račun.

Pre odluke potrebno je proceniti toplotne gubitke objekta, izolaciju, stolariju, izvor energije i veličinu površine koja može da se koristi za grejanje ili hlađenje.

Koliko košta?

Početna investicija je veća nego kod klasičnih radijatora, a cena zavisi od sistema, površine i stanja objekta.

Kod jednog od sistema navedenih u sličnom tekstu Blica, cena ugradnje se navodi u rasponu od oko 15 do 24 evra po kvadratnom metru, uz procenu da se investicija može vraćati kroz nekoliko godina zahvaljujući manjim energetskim troškovima. To, međutim, nije univerzalna cena za svaku kuću i svaki sistem.

Zato je najvažnije prvo napraviti proračun, a tek onda porediti cenu sa drugim vrstama grejanja.

Da li je ovo budućnost grejanja?

Zidno grejanje nije potpuno nova tehnologija, ali kombinacija grejanja zimi i hlađenja leti, uz rad sa relativno niskim temperaturama vode, čini ga sve zanimljivijim, prenosi Dnevno.hr.

Posebno ima smisla u dobro izolovanim objektima i uz toplotnu pumpu, gde se prednosti niskotemperaturnog sistema mogu najbolje iskoristiti.

Drugim rečima, najveća prednost nije samo u tome što „greje kroz zid“, već što jedan gotovo nevidljiv sistem može tokom cele godine da reguliše temperaturu u domu.