Radomir Mladenović, koga prijatelji i komšije poznaju po nadimku Lale, zajedno sa suprugom Slađom odlučio je da na porodičnom imanju u Belosavcima kod Topole pokrene proizvodnju lala. Njih dvoje žive i rade u Beogradu, ali su imanje koje je Slađa nasledila počeli da uređuju sa idejom da ga jednog dana koriste kada odu u penziju. Proizvodnja cveća tako je počela kao spoj hobija i pripreme za budućnost, ali je vrlo brzo stigla i prva zarada.

Prve lukovice posadili su tokom jeseni, a rezultat ih je, kako kažu, prijatno iznenadio. Dobijene cvetove uspeli su da prodaju cvećarama u okolini, pa su već na početku proizvodnje videli mogućnost da se ovaj posao proširi. Posebno im odgovara to što lale ne zahtevaju naročito zahtevnu negu, dok istovremeno postoji veliki broj boja i varijeteta koji mogu da se ponude kupcima.

Nije potrebno mnogo nege

Mladenovići navode da su lukovice tokom uzgoja zalivali svega nekoliko puta i prihranjivali biljke. Uprkos tome, dobili su cvetove spremne za prodaju, što im je dodatno učvrstilo ideju da proizvodnju postepeno povećavaju. Lale se, prema njihovom iskustvu, mogu gajiti bez komplikovane svakodnevne brige, a proizvodnja može da se organizuje i u plasteniku.

U njihovoj proizvodnji već su se pojavile različite boje – bele, žute, crvene i šarene, dok su očekivali i lila nijanse. Postoje i brojni varijeteti koji se razlikuju po veličini i obliku cveta, od sitnijih do krupnijih i punijih. Upravo ta raznovrsnost omogućava proizvođaču da ponudu prilagodi različitim kupcima i cvećarama.

Jedan cvet vredi do 100 dinara

Cena pojedinačnog cveta lala kreće se od 80 do 100 dinara. Kod veće proizvodnje broj prodatih cvetova zato može napraviti značajnu razliku u prihodu, posebno kada proizvođač već poseduje deo potrebnog zemljišta i opreme za uzgoj.

Međutim, posebnost ovog posla nije samo u ceni cveta. Lukovice iz kojih biljke rastu mogu da prežive nekoliko godina i ponovo daju nove biljke. To znači da se sadni materijal ne mora svake sezone iznova kupovati u istom obimu, što proizvodnji može dati dodatnu ekonomsku prednost.

Lukovica je ključ za narednu sezonu

Kada lala precveta, posao za proizvođača nije završen. Nakon što cvet uvene i latice otpadnu, na vrhu stabljike može početi da se formira čaura sa semenom. Ona se uklanja dok još nije potpuno razvijena kako bi biljka svoju energiju usmerila prema lukovici.

Važno je, međutim, da se ne uklanja cela stabljika. Ona i dalje ima ulogu u procesu fotosinteze i preko nje se hranljive materije vraćaju u lukovicu. Zbog toga se stabljika ostavlja sve dok prirodno ne uvene, dok se uklanja samo čaura.

Planiraju da prošire proizvodnju

Prvi prodati cvetovi pokazali su Mladenovićima da njihova ideja može da funkcioniše i kao mali porodični posao. Pošto su već imali više boja i varijeteta, sledeći korak je povećanje količine. U planu im je da proizvodnju prošire u postojećem, većem plasteniku i tako povećaju broj biljaka koje mogu da uzgajaju.

Njihov primer pokazuje i jednu od specifičnosti proizvodnje ukrasnog cveća: posao može početi relativno malim obimom, a zatim se postepeno širiti u skladu sa potražnjom. Umesto velikog početnog sistema, proizvođač može prvo da ispita tržište kroz manje količine i prodaju lokalnim cvećarama.

Cveće koje se vraća iz godine u godinu

Za razliku od proizvodnje kod koje se svaka sezona u velikoj meri oslanja na novu nabavku sadnog materijala, kod lala lukovice mogu ostati osnova buduće proizvodnje. Uz pravilnu negu, iz njih mogu izrasti nove biljke, dok se redovnim uklanjanjem uvelih cvetova pomaže biljci da energiju usmeri na razvoj lukovice.

Upravo zato lale mogu biti zanimljive ljudima koji žele da počnu mali posao sa cvećem i da ga vremenom proširuju. Mladenovići su krenuli iz ljubavi prema ovom cvetu i sa skromnom proizvodnjom, ali su već posle prvih berbi dobili potvrdu da postoji tržište za njihove cvetove. Sada im ostaje da kroz veći broj biljaka i širu ponudu provere koliko taj mali porodični posao može da poraste, Agro klub.