Pasoš, avionska karta, kofer i aluminijumska folija postaju neobična kombinacija koju pojedini putnici nose sa sobom na put. Trend se proširio društvenim mrežama, naročito TikTokom i Redditom, kao i forumima posvećenim putovanjima. Ideja je jednostavna: pasoš se obmota folijom kako bi se navodno sprečilo neovlašćeno očitavanje podataka sa elektronskog čipa.

Strah nije nastao bez razloga. Savremeni elektronski pasoši imaju ugrađene čipove koji omogućavaju proveru identiteta na graničnim prelazima. Zbog toga se među putnicima pojavilo pitanje da li bi kriminalac sa odgovarajućim uređajem mogao da očita podatke dok se dokument nalazi u džepu ili torbi.

Šta se nalazi na čipu

Kao primer se navode nemački elektronski pasoši, koji imaju RFID čip ugrađen u podatkovnu stranicu. Na njemu se, između ostalog, nalaze digitalna fotografija i podaci poput imena, mesta rođenja, pola, boje očiju, visine i prebivališta. U dokumentu se čuvaju i dva otiska prstiju uzeta prilikom izdavanja pasoša.

Upravo prisustvo takvih podataka objašnjava zašto je priča o njihovom bežičnom očitavanju privukla toliko pažnje. Putnici koji koriste aluminijumsku foliju veruju da ona može da napravi barijeru između čipa i potencijalnog čitača.

Koliko je stvarna opasnost

Prema objašnjenjima stručnjaka navedenim u tekstu, rizik od neovlašćenog očitavanja tokom uobičajenog putovanja veoma je mali. RFID čip u pasošu ima veoma kratak domet, pa bi uređaj koji pokušava da komunicira sa njim morao da bude praktično neposredno uz dokument.

Zbog toga se aluminijumska folija uglavnom smatra nepotrebnom merom zaštite. Metal zaista može da ometa radio-talase, ali u svakodnevnim situacijama putovanja ne postoji realna potreba da se pasoš stalno drži umotan na ovaj način.

Folija može da napravi drugi problem

Pored toga što je nepraktična, ova navika može da zakomplikuje prolazak kroz kontrolu. Putnik mora da skine foliju svaki put kada treba da pokaže pasoš, a zatim da ga ponovo obmota. Ako veliki broj ljudi to radi istovremeno, dodatno se usporava proces na pasoškoj kontroli.

Zbog toga stručna objašnjenja ovaj trend više povezuju sa osećajem dodatne sigurnosti nego sa stvarnom potrebom za zaštitom. Sam princip blokiranja radio-signala jeste moguć, ali pitanje je koliko je takva zaštita korisna kada je osnovni rizik već veoma nizak.

Podaci nisu tek tako dostupni

Važan deo priče odnosi se i na način čuvanja podataka. U Nemačkoj, koja se koristi kao primer u objašnjenjima, podaci sa pasoškog čipa ne čuvaju se u jednoj centralnoj državnoj bazi. Evidencije koje vode nadležni organi sadrže podatke koji su postojali i pre uvođenja elektronskih pasoša.

Ni otisci prstiju se ne čuvaju u nekoj centralnoj bazi na način na koji se to često zamišlja. Prema nemačkim pravilima navedenim u tekstu, podaci o otiscima prstiju korišćeni prilikom izrade dokumenta nepovratno se brišu nakon što vlasnik preuzme pasoš.

Neobična zaštita bez mnogo koristi

Aluminijumska folija zato može fizički da posluži kao prepreka radio-talasa, ali stručnjaci ne smatraju da je njeno svakodnevno korišćenje potrebno za većinu putnika. Kratak domet RFID čipa i postojeće bezbednosne mere znače da je scenario u kojem neko jednostavno prolazi pored putnika i krade podatke sa pasoša veoma malo verovatan.

Trend ipak pokazuje koliko brzo određene bezbednosne ideje mogu da se prošire društvenim mrežama. Ono što izgleda kao jednostavan trik može zvučati uverljivo na prvi pogled, ali u slučaju elektronskih pasoša stručna objašnjenja ukazuju da putnici zbog ovakvog rizika uglavnom nemaju razlog da dokument pretvaraju u mali paket aluminijumske folije, piše BIZLife.