Kikiriki se u Srbiji još uvek proizvodi u relativno malim količinama, dok se značajan deo domaće potrošnje obezbeđuje iz uvoza. Ipak, pojedini delovi zemlje imaju klimatske uslove koji odgovaraju ovoj biljci, pa se poslednjih godina sve više govori o mogućnosti širenja proizvodnje.

Prema dostupnoj računici, uzgoj kikirikija može da bude zanimljiv proizvođačima koji imaju odgovarajuće zemljište i mogućnost navodnjavanja. Posebno je interesantna činjenica da veća zarada ne mora da se ostvari samo prodajom sirovog ploda, već i njegovom preradom u proizvode sa većom dodatom vrednošću.

Ulaganje do 2500 evra po hektaru

Za pokretanje proizvodnje kikirikija na jednom hektaru potrebno je između 1.750 i 2.500 evra. Najveća stavka je navodnjavanje, za koje treba izdvojiti od 700 do 1.000 evra. Seme košta oko 200 do 250 evra, priprema zemljišta između 300 i 400 evra, dok se za zaštitu useva i radnu snagu procenjuje dodatnih 500 do 700 evra.

Kikirikiju je potrebna toplota i dovoljno duga sezona bez mraza, a voda je naročito važna tokom cvetanja i formiranja mahuna. Zbog toga izbor parcele i mogućnost redovnog navodnjavanja mogu značajno da utiču na konačan rezultat proizvodnje.

Prinos može da dostigne tri tone

Prema navedenoj računici, prosečan prinos kikirikija kreće se između 2,5 i tri tone po hektaru. Ako se plod prodaje kao sirovina na veliko, prihod bi mogao da bude između 3.750 i 6.000 evra po hektaru.

Međutim, prihod nije isto što i čista zarada. Od ostvarenog prihoda potrebno je odbiti ulaganja u proizvodnju, kao i troškove eventualnog skladištenja, transporta i prodaje. Zato konačna zarada zavisi od prinosa, cene po kojoj se kikiriki prodaje i ukupnih troškova na konkretnom gazdinstvu.

Prerada otvara mogućnost veće zarade

Najzanimljiviji deo računice odnosi se na preradu kikirikija. Umesto prodaje sirovog ploda, proizvođač može da ga koristi za proizvodnju putera od kikirikija ili ulja. Na taj način proizvod dobija veću dodatu vrednost, pa se potencijalni prihod prema navedenoj računici povećava na između 10.000 i 12.000 evra po hektaru.

Ni ovaj iznos ne predstavlja čistu zaradu. Kod prerade se pojavljuju novi troškovi za proizvodnju, ambalažu, skladištenje, marketing i prodaju. Zato bi stvarni rezultat zavisio od toga koliko je proizvođač spreman da uloži u preradu i da li može da pronađe siguran plasman za gotov proizvod.

Kikiriki traži posebno zemljište

Uzgoj ove biljke nije samo pitanje setve i čekanja na berbu. Plod kikirikija zapravo je mahuna koja se razvija ispod zemlje. Nakon oprašivanja cveta, izdanak se savija prema tlu i prodire u zemlju, gde počinje formiranje mahune.

Zbog toga je važno da zemljište bude lagano i rastresito, kako bi se plodovi pravilno razvijali i kasnije lakše vadili. Kikiriki najbolje uspeva na toplim, lakšim i peskovitim zemljištima bogatim kalcijumom. Setva se obično obavlja u aprilu ili početkom maja, kada prođe opasnost od mraza, dok berba najčešće traje od septembra do kraja oktobra.

Važni su plodored i siguran plasman

Kikiriki ne bi trebalo svake godine sejati na istoj parceli. Preporučuje se plodored, odnosno vraćanje kulture na istu površinu tek nakon nekoliko godina. Tokom proizvodnje potrebno je kontrolisati korove, obezbediti dovoljno vode i pogoditi pravi trenutak za berbu.

Za poljoprivrednike zato postoji mogućnost da kikiriki uvedu kao dodatnu kulturu, ali sama proizvodnja ne garantuje visoku zaradu. Ako se plod prodaje kao sirovina, prihod je znatno skromniji, dok prerada u puter, ulje ili druge proizvode može otvoriti prostor za veću zaradu. Konačna računica zavisiće od prinosa, ulaganja, uslova proizvodnje i načina na koji se proizvod plasira na tržište, piše Dnevno.hr.