Običan odlazak na njivu sa metal-detektorom pretvorio se u jedno od najznačajnijih arheoloških otkrića ove vrste u Nemačkoj. Amaterski istraživač iz oblasti Rajne tokom jeseni 2025. godine pretraživao je teren u blizini Veselinga, južno od Kelna, kada je njegov uređaj registrovao metalni predmet.

Ispostavilo se da prvi signal nije bio slučajan. U zemlji je pronađen rimski srebrni novčić, a nakon njega još nekoliko. Kada je broj pronađenih denara stigao do 15, a detektor nastavio da pokazuje prisustvo metala, postalo je jasno da se ispod površine nalazi mnogo veća ostava.

U zemlji bilo više od 900 srebrnih denara

Arheolozi su na kraju evidentirali ukupno 934 srebrna denara, čija je ukupna masa oko 3,1 kilogram.

Pokrajinska uprava Rajne navodi da je reč o najvećoj do sada poznatoj ostavi rimskog novca iz perioda cara Hadrijana pronađenoj na području današnje Nemačke. U svetskim okvirima poznate su samo četiri veće rimske ostave novca iz tog perioda.

Nalaz je posebno zanimljiv zbog starosti novčića. Najstariji među njima iskovan je još 148. godine pre nove ere, u vreme Rimske republike, dok najmlađi potiče iz 124. ili 125. godine nove ere.

To znači da između najstarijeg i najmlađeg novčića postoji razlika veća od 270 godina.

Novac je vekovima mogao da bude u opticaju

Arheolozi smatraju da je ostava najverovatnije zakopana tokom druge četvrtine 2. veka nove ere, odnosno u vreme vladavine cara Hadrijana.

Posebno je zanimljivo to što je najstariji novčić u trenutku zakopavanja već bio star više od 250 godina. Nalaz tako pruža i uvid u to koliko dugo su pojedini stari novčići mogli da ostanu deo rimskog monetarnog sistema.

Stručnjaci pretpostavljaju da je novac počeo da se prikuplja oko 100. godine nove ere, da bi nekoliko decenija kasnije bio sakriven.

Koliko je ovo bogatstvo vredelo u Rimu?

Danas je teško precizno odrediti koliko bi pronađeni denari vredeli kada bi se njihova vrednost direktno uporedila sa savremenim novcem.

Ipak, zarada rimskog legionara može da posluži kao okvir. Običan vojnik godišnje je dobijao oko 300 denara, pri čemu je približno polovina tog iznosa odlazila na hranu i opremu.

Prema toj računici, vojnik bi morao praktično da odvaja sav raspoloživi prihod oko šest godina kako bi sakupio količinu novca približnu pronađenoj ostavi.

Zašto je blago ostalo zakopano?

Jedno od najvećih pitanja jeste zašto se vlasnik nikada nije vratio po svoj novac.

Arheolozi pretpostavljaju da je novac namerno sakriven kako bi bio sačuvan, ali da je osoba koja ga je zakopala najverovatnije umrla pre nego što je uspela da drugima otkrije lokaciju.

Dodatni tragovi pronađeni su tokom obrade samog nalaza. Deo novčića dopremljen je u restauratorsku radionicu LVR-Landesmuseum muzeja u Bonu zajedno sa zemljom u kojoj se nalazio. Rendgensko snimanje otkrilo je ostatke keramičke posude i tragove slame, što ukazuje da su denari verovatno bili smešteni u posudi obloženoj slamom.

Novčići sada pripadaju državi

Srebrni denari koje je pronašao amaterski istraživač sada su vlasništvo savezne pokrajine Severna Rajna-Vestfalija. Pronalazaču će, međutim, biti isplaćena novčana nagrada zbog otkrića.

Deo kolekcije već je predstavljen javnosti u Bonu tokom septembra. Cela ostava trebalo bi da bude dostupna posetiocima u stalnoj arheološkoj postavci muzeja LVR-LandesMuseum od marta 2027. godine, prenosi eupravozato.