U kaznu joj se uračunava i vreme provedeno u istražnom zatvoru. Izrečena joj je i mera psihijatrijskog lečenja. Majka je pismeno tražila da je ne dovode iz zatvora pa nije bila na čitanju presude.

- Dana 15. januara 2025. oko 15.30 u nameri da ćerku liši života, iako svesna da je dete bespomoćno i potpuno zavisno od nje, dovezla ju je na zapadni savski nasip oko 150 metara od reke. S detetom je ušla u reku i ispustila je. Devojčica se utopila  - navodi se u obrazloženju nepravosnažne presude Županijskog suda u Zagrebu nakon četiri meseca suđenja. Odmah na početku suđenja javnost je isključena zbog jako male starosti žrtve, ali i radi zaštite njenih maloletnog brata i oca.

U obrazloženju presude, sudija je rekla da je majka devojčice sve priznala i opisala. Utvrđeno je i kako je devojčica imala određene teškoće. 

- Majka je bila garant njene sigurnosti i života, dete nije od majke očekivalo ništa zlo - rekla je sudija.

Uprkos priznanju, veće je ispitalo je li žena bila uračunljiva, je li mogla da shvati šta radi i suzdržati se od kaznenog dela, prenosi hrvatski portal 24 sata.

Veštaci su zaključili da je bila bitno smanjeno uračunljiva, ali je imala sposobnost shvatanja svojih dela. Nema pređašnjih psihičkih smetnji, bila je u stanju teške depresivne epizode zbog stresa i detetovog stanja, kao i zato što ‘preterane mere lečenja’ nisu rezultirale poboljšanjem stanja devojčice.

 Dva meseca pre zločina, depresija se pogoršala. 

- Intenzivno i prekomerno se angažovala kroz razno razne tretmane radi poboljšanja stanja deteta - pročitala je sudija.

Uz to, kažu veštaci, nije imala realnu sliku stanja deteta i nije se mogla suočiti sa sumnjom da je dete na spektru autizma. U trenutku ubistva, bila je u disocijativnom stanju, ali znala je šta radi.

Sud smatra da su uzeli u obzir sve okolnosti, i da kazna daje i društvenu osudu, sprečava druge da naprave isto, ali i uzima u obzir sve okolnosti. 

Pregledane su kamere, preslušan je snimak njenog poziva hitnim službama, a svedočili su članovi porodice poput sestre i supruga.

Svedočili su i radnici igraonice u kojoj je bila s detetom pre ubistva, a gde se dete nije odazivalo nekoliko puta koliko ju je dozivala. Ta situacija, kažu veštaci, prethodila je ubistvu.

-Vodila ju je na brojne programe i terapije, sportske aktivnosti te i sama radila s njom. S vremenom, toliko intenzivan rad doveo je do nazadovanja jer je devojčica počela pružati otpor. Kako je uglavnom majka organizovala vreme i aktivnosti, tako je i primetila nazadovanje. Intenzivno je tražila nove terapije što je dovelo do preispitivanja njenih sposobnosti kao majke. Morila ju je detetova budućnost koju je videla izrazito negativno, a u zadnjih par meseci pre ubistva se njeno psihičko stanje toliko pogoršalo da je postala rastrojena. U zadnjih mesec dana pre ubistva, i sama je postala suicidalna. Porodica je pokušala da joj pomogne i desetak dana pre ubistva su pokušali i medicinski pomoći, no nisu uspeli dopreti do nje. Na kraju je pristala da ode u psihijatrijsku bolnicu, a zakazani termin je bio svega dan nakon ubistva. Dan pre ubistva, sestri je poslala poruku u kojoj je moli da uzme njeno drugo dete sebi i da ga odgoji jer ona ne može da se stara o njemu. Kako je termin za psihijatrijsku ustanovu bio zakazan za 16. januar, članovima porodice je rekla da će se strpeti do tada - rečeno je na sudu.

Kako je dalje navedeno, jutro pre ubistva bila je u Centru za socijalnu pomoć gde je rekla da ima pomoć i podršku porodice, ali i da je izrazito zabrinuta za dete i sumnju na autizam kod devojčice. Pristala je i na psihosocijalnu negu. Iz Centra je otišla oko 11:30. Kasnije tog dana, oko 14 sati, otišla je s devojčicom u igraonicu gde su već dolazile.

Radnice igraonice su svedočile kako nije bila agresivna, igrala se s detetom ali je delovala prazno i malodušno. Svih 45 minuta, koliko su bile u igraonici, pratila ju je u stopu. Nekoliko puta ju je dozivala imenom da joj skrene pažnju, postajući blago iziritirana, ali ne agresivna. Dete se nije odazivalo. Nakon toga, oko 15:14, sele su u auto, a žena ih je odvezla do Save i tamo počinila ubistvo. Potom je sama nazvala hitne službe i ponavljala da je ‘ubila svoju autističnu ćerku’ jer nije dobila pomoć institucija.

U istražnom zatvoru potvrđeno je da je nakon traumatične i rizične trudnoće, uz to što nije mogla prihvatiti da joj dete ima teškoće, razvila depresiju i anksioznost.

Veštaci su zaključili da je motiv bio zločina bio da ukloni patnju koju je osećala zbog detetovih teškoća s kojima nije mogla da se nosi, kao i patnju za koju je smatrala da oseća i dete.

Otežavajuće okolnosti su: činjenica da je majka žrtve, privrženost žrtve koja je s njom provodila gotovo sve svoje vreme i činjenica da ju je nakon igre odnela u reku. Otežavajuća okolnost je i što je nakon čina pozvala hitne službe i pokazala strašnu prisebnost. Tu je i trajni uticaj na njenu porodicu, prvenstveno drugo dete i supruga. 

Olakšavajuće okolnosti su dosadašnja neosuđivanost, sređeni porodični odnosi koji pokazuju da je za njih bila sposobna, priznanje i opis dela, kao i njeno držanje na sudu.

Nekoliko puta je rekla da nijedna kazna neće umanjiti njen bol i patnju, kao i bol i patnju koju je nanela porodici. Iako je bila smanjeno uračunljiva, sud je zaključio da za postizanje svrhe kazne nema osnove za njeno smanjene.

Smatraju da je kazna od 15 godina za teško ubistvo primerena. Zakon za to delo predviđa od 10 do 40 godina.

Meru obaveznog psihijatrijskog lečenja je dobila jer smatraju da je potrebna kako u budućnosti ne bi ponovila neko drugo kazneno delo, jer ne postoji garancija da ponovna depresivna epizoda neće rezultirati time da kad izađe na slobodu opet nešto slično ne napravi. Mera će se provoditi dok god je u zatvoru.

S obzirom da je nezaposlena i u zatvoru, oslobođena je plaćanja sudskih troškova jer sud ne veruje da ih može platiti bez ugrožavanja uzdržavanja drugog deteta.

- Ova tragedija duboko je potresla našu zajednicu. Brojna pitanja ostaju bez odgovora. Jesu li svi koji su bili u kontaktu s okrivljenom preduzeli sve što su mogli? Jesmo li ovu tragediju moglu sprečiti? Roditeljstvo deteta s poteškoćama u razvoju izazovno je, isprepleteno ljubavlju, strahom, brigom. U današnjem ubrzanom svetu, mnogi roditelji se sami nose sa strahovima i izazovima takvog roditeljstva. Ova tragedija je i tragedija društva u kojem živimo. Ukazuje na nužnost koordinirane, stručne i svima dostupne pomoći kako se ovakve tragedije ne bi događale - zaključila je sudija.

Nakon ubistva devojčicu su nadležne službe tražile mesecima. Čamcima su pretraživali vodu, a češljali su i obalu reke. Malecku su tražili i potražni timovi sa psima. Kako je vreme prolazilo, širili su područje potrage i na druge županije duž toka Save.

A onda je 22. marta stigla uznemirujuća vest iz naše zemlje. Zaglavljeno za splav na levoj obali Save u Novom Beogradu, pronađeno je telo devojčice.

Na devojčici su pronašli i ostatke odeće - ružičaste majice s kapuljačom i smeđih pantalona. Telo su prevezli na Institut za sudsku medicinu na obdukciju kako bi utvrdili identitet i uzrok smrti. Prvo su proverili je li prijavljen nestanak deteta koje odgovara opisu u Srbiji, a uzorak DNK uporedili su s uzorcima u bazi MUP-a Srbije. Nije bilo poklapanja pa su istražitelji potražili pomoć kolega u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kako bi identifikovali devojčicu.