Ništa osim tišine i tuge nema danas u Drnišu. Parala ju je oko podneva dečja plač sa prozora Srednje škole Ivana Meštrovića. Tamo su se na komemoraciji od mučki ubijenog Luke opraštali njegovi prijatelji, profesori, rodbina, sugrađani. Iz pijeteta novinari koferenciju nisu pratili. Nakon komemoracije obratila se Lukina razredna, prof. Ivana Grabić Marin. Njene snažne reči trebalo bi da čuju svi – i krivci i oni koji danima traže krivce za Lukinu smrt.
– Poručujem svima nama odraslima da našoj deci učinimo bolji i sigurniji život jer to je naša obaveza. Ja sam nastavnik i baviću se i dalje samo nastavom, vaspitanjem naše dece i obrazovanjem, ali pozivam sve, sebe prvu, da budem savesniji nastavnik i vaspitač, vas novinare da svoj posao obavljate profesionalno i sve institucije, da ona plava koverta više nikada nikome ne bude potreba. Živi skromno i dostojanstveno, gradi svoj život. To je ono što učim svoje učenike, učila sam i njega i znala sam da bi bio takav građanin. Sada mogu samo reći: sokole moj, poleti visoko i čuvaj nas sve odozgo, laka ti bila hrvatska zemlja – rekla je profesorica Grabić Marin, čvrsto u rukama stežući majicu koju su joj poklonili maturanti.
Na njoj piše: „Mila Ivana, sokolovi, bokić!“
Kaže da je s nestrpljenjem čekala ono što u ovo vreme čeka svaki nastavnik, učenik i roditelj kada ispraća svoje dete na životni put.
– Malopre sam bila u kabinetu, gledam one svirače, rekvizite što su trebali ovde ispred škole nositi i proveseliti se, pa otići svojim putem, kako smo i svi mi odrasli. Neko je to naprasno prekinuo, odgovor na to pitanje nemam. Samo ću reći da je moj Luka bio fantastičan učenik, odličan. Sigurna sam da bi gradio bolju Hrvatsku – kazala je.
Njeni učenici su shrvani, kaže da vrlo emotivno proživljavaju sve što se dogodilo.
– Još gore plaču, dižemo ih energetski šećerom i vodom. Moraćemo zvati hitnu. Svako to različito podnosi, neki su euforični, neko traži društvo, ali nekolicina učenika je introvertirana, odbija hranu i piće. Dvojica su odbila da dođu jer to psihički nisu mogli, ali sam ih animirala da dođu, da budemo svi zajedno. Svako se nosi kako zna i ume. Oni nisu emocionalno sazreli, ne mogu reagovati kao mi – kaže razredna.
Dodaje da je u školi skoro 30 godina, a ovo je treći maturant kog sahranjuje.
– Molim nekoga da se to više nikada ne dogodi. Dvoje njih je stradalo od onih koji nose ljudska tela, ali u njima nema ljudske duše – kazala je.
Ravnatelj škole Hrvoje Pekas izrazio je nadu da ćemo nakon ovog slučaja menjati društvo i institucije koje su odgovorne za ovo, i da se to više nikada ne dogodi. Potvrdio je da sutra u školu dolaze psiholozi, koji će biti na raspolaganju učenicima.
Gradonačelnik Tomislav Đelalija govorio je plačući. Rekao je da „iz ovog svega vidimo da je zakazao pravosudni deo“.
– Žao nam je što je Luka platio tu cenu. Želimo da što pre dobijemo odgovor na pitanje – zašto taj predmet iz 2023. nije rešen i zašto smo izgubili našeg Luku – pita gradonačelnik.
Šibensko-kninski župan Paško Rakić uputio je pitanja institucijama.
– S najdubljim pijetetom oprostili smo se od našeg sugrađanina, od našeg društva nasilno oduzetog Luke Milovca. Sad se obraćam kao župan, ali i kao građanin i roditelj. I mi tražimo odgovore. Imamo činjenicu da je ubica počinio isto delo nekada davno i dobio minimalnu kaznu, da je imao i prijavu pre dve godine i da je počinio zlodelo i izazvao silnu tragediju. Nije mesto ni vreme za upiranje prstom, ali građani traže odgovore – zašto se to dogodilo? – upitao je župan Rakić.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)