Zima 1954. godine bila je jedna od najhladnijih u severnoj Vojvodini. U malom selu blizu Subotice, meštani su pronašli telo mlade žene, Ljubice K. (24), na ivici poljskog puta, prekriveno tankim slojem snega. Pored nje je bio samo jedan jasan trag – crveni šal, po kome je kasnije slučaj i dobio naziv.

Ljubica je bila poznata kao tiha i povučena devojka, zaposlena u lokalnoj zadruzi. Međutim, iza te slike krila se komplikovana priča. Prema pričama iz sela, bila je u vezi sa dvojicom muškaraca – jednim vozačem kamiona koji je dolazio iz grada i jednim lokalnim krojačem koji je bio poznat po svojoj posesivnosti.

Nekoliko dana pre tragedije, viđena je u raspravi sa krojačem ispred zadruge. Svedoci su tvrdili da je delovao uznemireno i da joj je uputio reči koje niko nije želeo da ponovi naglas. Istovremeno, vozač kamiona je tvrdio da je tog dana bio na putu ka Novom Sadu, ali njegovo alibi nikada nije u potpunosti potvrđen.

Policija je brzo zaključila da je reč o zločinu iz strasti. Istraga je obuhvatila oba muškarca, ali dokazi su bili slabi. Na odeći osumnjičenih nisu pronađeni tragovi koji bi ih direktno povezali sa ubistvom, a sneg je izbrisao većinu fizičkih tragova.

Posebnu misteriju izazvala je činjenica da je Ljubica neposredno pre smrti poslala pismo svojoj prijateljici u kojem je nagovestila da se „nešto opasno približava“ i da „ne veruje svima oko sebe“. Pismo je stiglo tek nakon njene sahrane.

Mesecima kasnije slučaj je prešao u arhivu kao nerešen. Jedan osumnjičeni je kasnije napustio selo i nestao iz javnosti, dok je drugi ostao da živi tamo, ali bez ikada razjašnjenog tereta sumnje koji je visio nad njim.

Do danas se u selu priča da je te noći u snegu viđen i treći trag – nepoznate čizme koje nisu pripadale ni jednom od dvojice muškaraca. Taj detalj nikada nije zvanično objašnjen.

I tako je „Crveni trag u snegu“ ostao jedna od onih zimskih misterija u kojima se ljubav pretvara u sumnju, a sumnja u tišinu koja traje decenijama.