Spor oko kuće pretvorio se u stravičan zločin. Ružica M. K. (78) ubijena je nakon što su Saša S. i njegov sin Danijel S., prema pravosnažnoj presudi, nagovorili svog prijatelja Aleksandra Đ. da je automobilom namerno pregazi. Trojica muškaraca ubrzo su uhapšena, a tokom prvih saslušanja priznali su umešanost u zločin. Međutim, kada je počelo suđenje, promenili su iskaze i pokušali da odgovornost prebace jedan na drugog.

Sve počelo kupovinom kuće

Prema sudski utvrđenim činjenicama, Saša S. i njegova porodica kupili su kuću od Ružice za 10.000 evra. Međutim, ugovorom je bilo predviđeno da starica ima pravo da u toj kući živi do kraja života. Saša S. se sa porodicom uselio u kuću, ali je ubrzo došlo do sukoba sa Ružicom. Prema navodima iz postupka, starica je želela da se iseli porodica koja je kupila kuću, dok su oni tvrdili da im je svojim ponašanjem pravila probleme i otežavala život u kući. Upravo taj sukob oko nekretnine, prema presudi, postao je povod za planiranje zločina.

Od sukoba do jezivog plana

Prema presudi, Saša S. i Danijel S. su od 1. do 14. oktobra, iz koristoljublja, podstrekavali Aleksandra Đ. da ubije Ružicu. Kako je kasnije ispričao Aleksandar Đ., Saša i Danijel su mu se žalili na probleme koje su imali sa staricom i ponudili mu novac i automobil ukoliko im „učini uslugu“.  Aleksandar Đ. je pred istražiteljima opisao kako je zločin izveden.

Lažne tablice i zapaljeni automobil 

Prema njegovom iskazu, Saša i Danijel su početkom oktobra kupili staru „zastavu 101“, na koju su postavili lažne registarske tablice. Nekoliko dana kasnije Aleksandar Đ. je, prema sopstvenom priznanju, sačekao Ružicu dok se biciklom kretala Dunavskom ulicom u Požarevcu. Automobilom joj je prišao s leđa i udario je. Nakon toga je odvezao automobil prema selu Mihajlovac kod Smedereva, gde ga je zapalio kako bi uklonio tragove.

Ružica preminula u bolnici

Teško povređena starica pronađena je pored puta. Najpre je prevezena u bolnicu u Požarevcu, a potom je zbog težine povreda prebačena na lečenje u Beograd. Međutim, lekari nisu uspeli da joj spasu život. Ružica M. K. preminula je narednog dana. U početku je slučaj tretiran kao teško saobraćajno delo. Ipak, policija je pregledala snimke video-nadzora duž trase kojom se automobil kretao nakon udara, što je pomoglo istražiteljima da utvrde identitet vozača i pronađu mesto na kojem je automobil zapaljen.

Istraga je tada dobila potpuno drugačiji tok.

Aleksandar Đ. je istražiteljima priznao da Ružicu nije slučajno udario automobilom, već da je to učinio namerno.  Prema njegovom iskazu, motiv je bio da „učini uslugu“ Saši i Danijelu, koji su imali problem sa staricom zbog kuće. Tako je slučaj koji je u početku izgledao kao saobraćajna nesreća prerastao u istragu planiranog ubistva. Tokom suđenja promenili priču Iako su sva trojica u početku priznala umešanost, tokom sudskog postupka negirali su navode optužnice. Jedan drugog su optuživali i pokušavali da umanje sopstvenu odgovornost. Sud je, međutim, na osnovu izvedenih dokaza utvrdio njihove uloge u zločinu. Prema pravosnažnoj presudi, Saša S. i Danijel S. podstrekavali su Aleksandra Đ. da ubije Ružicu, dok je Đ. bio izvršilac.

Pravnosnažne presude

Za teško ubistvo Ružice M. K., Saša S. pravosnažno je osuđen na 30 godina zatvora, dok je Aleksandar Đ. dobio takođe 30 godina robije. Danijel S. osuđen je na 20 godina zatvora.  Time su potvrđene kazne koje je prethodno izrekao Viši sud u Požarevcu. Trojica muškaraca tako su dobila ukupno 80 godina zatvora zbog zločina čiji je koren, prema sudski utvrđenim činjenicama, bio u sporu oko kuće.

Tragičan epilog spora oko nekretnine

Ružica je kuću prodala, ali je ugovorom zadržala pravo da u njoj živi do kraja života. Umesto da se spor reši pred institucijama, sukob je, prema presudi, prerastao u plan za njeno ubistvo.  Ovaj slučaj ostao je upamćen po tome što je zločin u početku izgledao kao saobraćajna nesreća, da bi policija zahvaljujući video-snimcima i priznanju vozača otkrila da je starica namerno pregažena.

Ovakve priče ne objavljuju se sa ciljem da dodatno uznemire javnost, već da podsete na tragične slučajeve koji su se dogodili i ukažu na njihove posledice. Podsećanje na zločine, uz poštovanje prema žrtvama i njihovim porodicama, može imati i preventivnu ulogu – da se ukaže na opasnosti eskalacije sukoba i na značaj rešavanja sporova kroz institucije, kako bi se slične tragedije u budućnosti predupredile.

BONUS VIDEO