Nakon brutalnog zločina Musić je pobegao, ali je ubrzo uhapšen. Osuđen je na 40 godina zatvora, da bi mu kazna kasnije bila smanjena na 35 godina.
Smrt Vladislave Červenko bila je jedan od slučajeva koji su početkom novembra 2012. godine potresli Srbiju. Mlada Novosađanka, koja se bavila modelingom, pronađena je mrtva u stanu u Fruškogorskoj ulici, na Limanu u Novom Sadu.
Prema nalazima suda, Musić je Vladislavu pretukao na smrt, zadajući joj više od 50 udaraca rukama, nogama i tvrdim predmetom. Zadobila je brojne povrede, a preminula je usled gubitka krvi.
Sedam godina veze obeležene nasiljem
Vladislava i Darijan bili su u vezi oko sedam godina. Nakon ubistva, njeni prijatelji i članovi porodice govorili su da su problemi postojali mnogo pre kobne noći.
U medijskim izveštajima objavljivana su svedočenja o ranijim napadima, ljubomori i pokušajima Vladislave da se udalji od partnera. Pominjan je i raniji slučaj prebijanja, za koji je policijska prijava podneta još 2011. godine.
Taj predmet, prema pisanju medija, dugo je stajao u pravosudnom sistemu. Istraga je završena tek u maju 2013. godine, dok je optužni predlog zbog ranijeg nasilja podnet u julu iste godine, kada je Musić već bio prvostepeno osuđen za ubistvo Vladislave.
Ovaj podatak posebno je odjeknuo u javnosti jer je otvorio pitanje postupanja institucija po prijavama nasilja i značaja pravovremene reakcije.
Kobna noć i više od 50 udaraca
Musić je kasnije tokom postupka govorio da se ne seća jasno događaja i navodio da je bio pod dejstvom alkohola i narkotika. Ipak, sud je na osnovu izvedenih dokaza utvrdio njegovu krivicu.
Nakon zločina napustio je Novi Sad i dao se u bekstvo. Policija je za njim tragala nekoliko dana, a potraga je okončana 14. novembra 2012. godine, kada je uhapšen na području između Novog Pazara i Kosovske Mitrovice, prema tadašnjim medijskim izveštajima.
Poruka na Fejsbuku šokirala javnost
Dok je policija tragala za njim, na Musićevom Fejsbuk profilu pojavila se poruka u kojoj je govorio o ubistvu i tvrdio da ga je Vladislava prevarila dok je bio u zatvoru.
Objava je izazvala snažne reakcije javnosti. U njoj je, prema tadašnjim izveštajima, napisao da nije želeo da Vladislava umre, dok je istovremeno pokušavao da objasni svoje postupke ljubomorom i onim što je smatrao izdajom.
Nakon hapšenja, Musić je priveden u Novi Sad. Tokom saslušanja najpre se branio ćutanjem, a zatim je priznao zločin, izveštavala je tadašnja štampa.
Prva presuda od 35 godina, pa novo suđenje
U julu 2013. godine Viši sud u Novom Sadu osudio je Musića na 35 godina zatvora. Međutim, u februaru 2014. godine Apelacioni sud ukinuo je tu presudu i naložio novo suđenje.
Odluka je izazvala ogorčenje Vladislavine porodice i prijatelja, koji su javno izražavali strah da bi postupak mogao da se oduži. Ukidanje presude nije značilo da je Musić oslobođen, već da su u prvostepenoj presudi postojali nedostaci koje je trebalo otkloniti.
Na ponovljenom suđenju, u junu 2014. godine, Viši sud u Novom Sadu osudio ga je na 40 godina zatvora zbog teškog ubistva počinjenog na svirep način.
Apelacioni sud smanjio kaznu na 35 godina
U decembru 2014. godine Apelacioni sud u Novom Sadu delimično je usvojio žalbu odbrane i smanjio kaznu sa 40 na 35 godina zatvora.
Sud nije osporio da je Musić kriv za teško ubistvo Vladislave, ali je prilikom odmeravanja kazne uzeo u obzir da je u vreme zločina bio smanjeno uračunljiv, kao i druge okolnosti koje su uticale na procenu stepena njegove krivice. Istovremeno su uzete u obzir i otežavajuće okolnosti, uključujući težinu zločina i njegovo ponašanje nakon ubistva.
Tako je pravosudni epilog jednog od najpotresnijih slučajeva nasilja nad ženama u Srbiji bila kazna od 35 godina zatvora.
Slučaj koji i danas upozorava na opasnost od nasilja
Ubistvo Vladislave Červenko ostalo je mnogo više od crne hronike. Ono je podsetnik da nasilje u partnerskim odnosima često ne počinje kobnim napadom, već može da se razvija kroz pretnje, kontrolisanje, ljubomoru i ponavljane fizičke napade.
Zato je važno da se prijave nasilja shvate ozbiljno, da žrtve dobiju podršku i zaštitu, a da ljudi iz njihovog okruženja ne okreću glavu kada primete da je neko ugrožen.
O ovakvim slučajevima važno je pisati kako bi se sačuvalo sećanje na žrtve i upozorila javnost da nasilje prepozna i prijavi na vreme. Pravovremena reakcija može da spreči da se upozorenja pretvore u još jednu tragediju.
Komentari (0)