Recirkulacija vazduha može značajno ubrzati hlađenje automobila i sprečiti ulazak neprijatnih mirisa i izduvnih gasova. Ipak, tokom duže vožnje nije dobro zaboraviti na dotok svežeg vazduha.

Dugme za recirkulaciju vazduha nalazi se u gotovo svakom automobilu, a posebno je korisno tokom vrelih letnjih dana.

Kada ga uključite, klima-uređaj uglavnom ponovo koristi vazduh koji se već nalazi u kabini, umesto da neprestano uvlači vruć vazduh spolja. Zbog toga se unutrašnjost automobila može brže rashladiti, a klima može efikasnije da održava željenu temperaturu.

Recirkulacija je korisna i kada se automobil nalazi u tunelu, saobraćajnoj gužvi ili području sa neprijatnim mirisima i zagađenim vazduhom, jer smanjuje njegov dotok u kabinu.

Problem može nastati ako je uključena veoma dugo bez povremenog ubacivanja svežeg vazduha.

Šta se dešava sa vazduhom u kabini?

Dok putnici dišu, u zatvorenoj kabini postepeno raste koncentracija ugljen-dioksida (CO₂). Ako je razmena vazduha ograničena, njegov nivo može da poraste, što može biti povezano sa osećajem umora, pospanošću i slabijom koncentracijom.

To je posebno važno za vozača, jer je dobra koncentracija jedan od osnovnih preduslova za bezbednu vožnju.

Rizik može biti veći kada se u automobilu nalazi više putnika, pošto se CO₂ tada može brže nakupljati.

Dramatična priča kruži društvenim mrežama

Lekarka Christabel Akinola upozorila je na društvenim mrežama na potencijalni problem dugotrajne recirkulacije vazduha, navodeći i slučaj porodice koja je, prema njenim tvrdnjama, tokom vožnje počela da gubi svest nakon što je recirkulacija ostala uključena.

Prema toj priči, vozač je navodno izgubio kontrolu nad automobilom i završio u jarku.

Ovakvu pojedinačnu tvrdnju ipak ne treba predstavljati kao potvrđen uzročno-posledični slučaj bez nezavisne provere svih okolnosti. Ono što je važno jeste opšti princip: u zatvorenoj kabini koncentracija CO₂ raste kada je razmena vazduha nedovoljna, pa je tokom dužih putovanja poželjno povremeno omogućiti dotok svežeg vazduha.

Da li postoji pravilo od 20 minuta?

Povremeno se može čuti savet da recirkulaciju ne bi trebalo koristiti duže od oko 20 minuta. Međutim, ne postoji univerzalna granica od 20 minuta koja bi važila za svaki automobil i svaku situaciju.

Koliko će se brzo menjati kvalitet vazduha zavisi od više faktora – broja putnika, veličine kabine, ventilacionog sistema, podešavanja klime i količine spoljašnjeg vazduha koja ipak ulazi u automobil.

Zbog toga je važnije izbegavati višesatnu neprekidnu recirkulaciju nego strogo gledati na sat.

Mnogi noviji automobili imaju i automatske režime ventilacije koji sami regulišu odnos spoljašnjeg i recirkulisanog vazduha.

Magljenje stakala može biti znak za promenu režima

Jedan od praktičnih znakova da je potrebno promeniti podešavanje ventilacije jeste pojačano magljenje stakala.

Ako primetite da prozori počinju da se magle, proverite da li je recirkulacija uključena i omogućite veći dotok spoljašnjeg vazduha. To može pomoći i da se vlaga iz kabine efikasnije izbaci.

Još važniji znak je, naravno, pospanost za volanom. Ako tokom vožnje osetite umor, pad koncentracije ili potrebu da se borite sa snom, nemojte pokušavati da problem rešite samo promenom podešavanja klime. Najbezbednije je zaustaviti se na odgovarajućem mestu, izaći iz automobila i odmoriti se.

Recirkulacija je korisna – samo je koristite pametno

Recirkulaciju vazduha zato ne treba izbegavati. Naprotiv, tokom vrelih dana može biti veoma korisna za brže rashlađivanje kabine, a pomaže i kada želite da kratkotrajno sprečite ulazak neprijatnih mirisa ili zagađenog vazduha.

Međutim, tokom dužih putovanja ne treba zaboraviti na povremeni dotok svežeg vazduha. Umesto da se opterećujete strogim pravilom od 20 minuta, obratite pažnju na uslove u kabini i koristite ventilaciju u skladu sa situacijom.

Najvažnije je da se za volanom osećate odmorno i da ništa ne ugrožava vašu koncentraciju.