Povodom Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, predsednik Srbije Aleksandar Vučić danas je u Palati Srbija uručio odlikovanja zaslužnim pojedincima i institucijama. Među odlikovanima je i glumica, rediteljka i scenaristkinja Ivana Žigon, umetnica čija je karijera odavno izašla iz okvira pozorišne scene.

Rođena u jednoj od najpoznatijih glumačkih porodica na ovim prostorima, kao ćerka Steve i Jelene Žigon, Ivana je mogla da ostane samo „ćerka slavnih roditelja“. Međutim, napravila je sopstveni put – od prvakinje Narodnog pozorišta, preko velikih pozorišnih uloga i režije, do višedecenijskog rada sa decom sa Kosova i Metohije.

Odrasla uz Stevu i Jelenu Žigon, ali izgradila svoje ime

Ivana Žigon rođena je 2. februara 1968. godine u Beogradu. Diplomirala je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti, a početkom devedesetih igrala je glavne uloge u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Beogradskom dramskom pozorištu, kao i pozorištima u Nišu i Podgorici.

Od 1994. članica je Drame Narodnog pozorišta u Beogradu, a već 1999. stekla je zvanje prvakinje.

Na sceni je igrala Koštanu, Gospođicu Juliju i niz drugih zahtevnih uloga, a za Koštanu je 1996. dobila i Dnevnikovu nagradu na Sterijinom pozorju, kao i priznanje „Mila Stojadinović“.

Njen život, međutim, teško je odvojiti od roditelja koji su ostavili dubok trag u jugoslovenskom i srpskom glumištu.

Otac Stevo Žigon bio je glumac i reditelj, publici posebno upečatljiv kao Kriger iz „Otpisanih“, dok je majka Jelena Žigon ostvarila desetine filmskih i televizijskih uloga i ostala upamćena među generacijama gledalaca. Ivana je krenula njihovim putem, ali je umetnost vrlo rano povezala sa nečim što će postati jedno od glavnih obeležja njenog javnog rada – Kosovom i Metohijom.

„Kosovski božuri“ postali njen životni projekat

Godine 2004. Ivana Žigon osnovala je dečji pevačko-recitatorski ansambl „Kosovski božuri“, sastavljen od dece iz srpskih sredina na Kosovu i Metohiji.

RTS je beležio da su u ansamblu bila deca iz Orahovca, Velike Hoče, Prištine, Goraždevca, Prilužja, Gračanice, Kmetovca i Letnice, a tokom godina održali su više od stotinu koncerata u Srbiji i inostranstvu.

Ivana sa njima nije samo nastupala. Bila je osnivač, umetnički rukovodilac i jedno od najprepoznatljivijih lica čitavog projekta.

Sa majkom Jelenom godinama je obilazila Kosovo i Metohiju, a Narodno pozorište u njenoj zvaničnoj biografiji navodi da su majka i ćerka održale približno stotinu humanitarnih nastupa po tamošnjim mestima. Za taj rad dobile su i priznanje „Lazar Kujundžić“ 2011. godine.

Još 2005. godine Ivana je dobila nagradu „Podvig godine“ za organizovanje odlaska 540 dece iz enklava sa Kosova i Metohije na oporavak u Rusiju.

Nagrađivana i kao glumica i kao rediteljka

Njena karijera nije ostala samo u okvirima glume.

Ivana Žigon godinama se bavi režijom i pisanjem scenarija, a iza nje su i veliki scenski projekti, među kojima su „Desanki za večnost“, „Jelena, žena koje nema“ i Dostojevskijev „Idiot“, koji je režirala u Nacionalnom akademskom dramskom pozorištu „Maksim Gorki“ u Minsku.

Upravo je „Idiot“ doneo i velika međunarodna priznanja. Predstava je 2023. osvojila Gran pri na Međunarodnom forumu „Zlatni vitez“, kao i belorusku pozorišnu nagradu „Beli aist“, dok je Ivana 2024. dobila i specijalno priznanje predsednika Belorusije za doprinos popularizaciji slovenske kulture i umetnosti.

„Zlatni vitez“ prati je gotovo čitavu karijeru. Prema biografiji Narodnog pozorišta, dobitnica je glavnih priznanja tog međunarodnog foruma u više oblasti – od glume i režije do rada sa „Kosovskim božurima“ i popularizacije slovenske kulture. Od 2015. je i potpredsednica tog foruma.

Majku je nastavila da „vraća na scenu“

Posebno emotivan deo njenog rada vezan je za majku Jelenu Žigon.

Nakon njene smrti 2018. godine, Ivana je nastavila da čuva njenu umetničku zaostavštinu. U predstavi „Desanki za večnost“ koristila je snimke Jeleninog glasa i lika, tako da je publika imala utisak da se majka i ćerka ponovo sreću na istoj sceni.

Ivana je potom prikupila fotografije, predmete, nagrade i dokumente svoje majke i u porodičnoj kući na Senjaku uredila memorijalnu sobu posvećenu Jeleni Žigon.

Tako se u njenom životu gotovo sve spojilo – porodično nasleđe, gluma, poezija, istorija i potreba da ono što smatra vrednim sačuva od zaborava.

Više od tri decenije na sceni

Kada se pogleda biografija Ivane Žigon, današnje državno odlikovanje dolazi posle više od tri decenije profesionalnog rada.

Od prvih velikih uloga početkom devedesetih, preko Narodnog pozorišta, „Kosovskih božura“, humanitarnog rada i više od stotinu nastupa na Kosovu i Metohiji, do pozorišnih projekata u Rusiji i Belorusiji – njen put nije bio ograničen samo na glumu.

Zato se iza njenog imena danas ne nalazi samo poznato prezime Žigon.

Nalaze se pozorište, porodično nasleđe koje je nastavila da čuva i više od dve decenije rada sa decom sa Kosova i Metohije.