Sede dva Crnogorca u debeloj hladovini i ćaskaju o svojim planovima kako da postanu bogati i ostatak života provedu udobno u nekoj boljoj hladovini.

Maštaju kako to da ostvare. Da rade? Nije sigurno da mogu dobro da zarade.

Da igraju loto? Treba da odu u grad da kupe srećku.

Da se bogato ožene? Treba da se pokrenu kako bi našli takve devojke.

U toj diskusiji projuri seoskim putem neki besan džip, podigne prašinu i od truckanja na neravnom kamenitom putu otvori se gepek i iz džipa se razleti ogromna svota novca u krupnim apoenima. Čudo nevidjeno.

Crnogorci i dalje mirno sede u debeloj hladovini i jedan od njih kaže drugom:

– Eeee, đe je sad onaj vetar sa Rumije da dune i donese one pare? Kad bi se to desilo, bili bismo baš bogati, očas posla.