Slavka Stefanović iz sela Trnjane najstarija je stanovnica opštine Aleksinac u Srbiji – napunila je 102 godine. Rođena je na Svetog Savu, 27. januara 1924. godine, a vek i dve godine života proslavila je u krugu porodice, okružena unucima, praunucima i čukunucima.

Njena priča je priča o radu, izdržljivosti i vremenu kada se život merio trudom.
„Sve se radilo. Žela se pšenica, kopao kukuruz, obrađivala bašta. Nije bilo posla koji nisam radila“, priseća se baka Slavka.

Udala se mlada, sa 19 godina, za Živomira Stefanovića. Brak nije bio po njenoj želji, ali su zajedno gradili dom i porodicu. Dok je suprug radio u Nišu, ona je brinula o kući, imanju i deci.
„Živomir je radio da zaradi, a ja sam radila sve ostalo. I u kući i u polju. Tako je tada bilo“, kaže Slavka.

„Gleda televiziju ceo dan, zanima je sve“

Odgajila je dve ćerke, nadživela supruga i obe ćerke, ali iza sebe danas ima veliku porodicu – unuke, praunuke i čukunuke koji brinu o njoj.
„Imam unuke, praunuke, čukunuke… Svi su mi živi i zdravi i to mi je najveća sreća“, govori sa osmehom.

Život je nije mazio. Preživela je ratna vremena, nemaštinu i teške lične gubitke.
„Bilo je i lepo i loše. Ali sve prođe. Život ide preko svega“, kaže tiho.

Njena snaha Suzana Jovanović ističe da je, s obzirom na godine, baka Slavka dobrog zdravlja.
„Slabije čuje, ali nije senilna niti dementna. Bistra je i pamćenje je odlično služi. Pre spavanja se uvek pomoli za zdravlje svih svojih potomaka. Gleda televiziju ceo dan, zanima je sve – i serije i politika“, kaže Suzana.

„Pušila sam od dvanaeste godine“

Iako je prošle godine pala u sobi, ništa nije slomila, ali od tada odbija da hoda. Ipak, vedrinu nije izgubila. Zanimljivo je da nikada nije posebno vodila računa o „zdravim navikama“.

„Pušila sam od dvanaeste godine“, kaže kroz osmeh.

I danas voli da zapali cigaretu. Hrana joj je oduvek bila domaća i jednostavna, ali dobro začinjena i masnija.
„Jela sam sve: krompir, pasulj, podvarak, pite, sarme, punjene paprike… Volim i papriku, da je dobro ispržena“, priča Slavka.

Snaha otkriva da je jedna od mogućih tajni dugovečnosti možda i to što je decenijama praktikovala popodnevni odmor.
„Bez obzira na obaveze, uvek je posle ručka odspavala. Volela je dugo da spava ujutru, a dok je mogla da hoda, svakodnevno je šetala po dvorištu, voćnjaku i vinogradu“, kaže Suzana.

„Sve drugo se izdrži“

U mladosti je preležala tešku upalu pluća i mesecima bila u bolnici, ali drugih ozbiljnijih bolesti nije imala. Seća se i kako su je kod lekara vozili konjima i zapregama, u vreme kada nije bilo autobusa kao danas.

Stoti rođendan proslavila je uz punu kuću gostiju, tortu i poklone, a i 102. rođendan dočekala je okružena porodicom iz Beograda i okoline.

Na kraju razgovora, baka Slavka poručuje ono što smatra najvažnijom životnom istinom:
„Samo da su ljudi živi i zdravi i da niko ne boluje. Sve drugo se izdrži.“

U 102. godini, njen život ostaje svedočanstvo da se snaga meri strpljenjem, a najveće bogatstvo – porodicom.