Ultra-prerađena hrana predstavlja industrijski proizvedene proizvode koji sadrže veliki broj hemijskih aditiva, poput konzervansa, pojačivača ukusa i sredstava za poboljšanje teksture. Ove namirnice su osmišljene tako da budu izuzetno ukusne, praktične i dugotrajne. U Evropi se procenjuje da jedna od pet osoba ima ishranu u kojoj ultra-prerađena hrana čini 80% ili više ukupnog unosa. Iako su veoma rasprostranjene, njihov uticaj na zdravlje sve više zabrinjava nutricioniste i stručnjake.

Doktor Kris van Tuleken za BBC je pristao na eksperiment u kojem je 30 dana jeo isključivo ultra-prerađenu hranu. Cilj istraživanja bio je da se ispita kako prelazak sa relativno zdrave ishrane (oko 20% ultra-prerađene hrane) na režim u kojem ona čini 80% utiče na telesnu težinu, hormone gladi i sitosti, kao i na funkcije mozga.

Šta spada u ultra-prerađenu hranu

Ultra-prerađene namirnice odlikuju se intenzivnom industrijskom obradom i dodatkom sastojaka kao što su mononatrijum-glutamat, natrijum-fosfati, veštački zaslađivači i sintetičke arome. Za razliku od minimalno obrađene hrane, kod njih dolazi do značajnih hemijskih i fizičkih promena koje utiču na ukus, teksturu i rok trajanja.

Tipični primeri uključuju:

  • prženu piletinu sa pojačivačima ukusa
  • gotova jela poput lazanje sa veštačkim sirom i konzervansima
  • industrijske žitarice za doručak
  • pice sa punjenim ivicama i dugim spiskom aditiva

Ova hrana je dizajnirana da bude „hiper-ukusna“, odnosno da snažno stimuliše centre za nagradu u mozgu, što može otežati kontrolu unosa hrane i dovesti do prejedanja.

Eksperiment: četiri nedelje na ultra-prerađenoj ishrani

Na početku eksperimenta uobičajeni obroci zamenjeni su visoko prerađenim proizvodima poput pržene piletine, lazanje i industrijskih žitarica. Već u ranoj fazi primećeni su pojačan apetit i češće konzumiranje hrane, čak i van standardnih obroka.

Tokom eksperimenta, ispitanik je ovakvu hranu konzumirao i u svakodnevnim situacijama, poput putovanja ili boravka u prirodi, birajući brze i praktične obroke. Zanimljivo je da i proizvodi koji se često reklamiraju kao „zdravi“, poput bezglutenskih ili onih sa dodatim vlaknima, mogu i dalje spadati u ultra-prerađene zbog sastava.

Rezultati posle četiri nedelje

Najizraženiji efekat bio je nagli porast telesne mase. Ispitanik se ugojio 6,5 kilograma, dok je indeks telesne mase porastao za dve jedinice, čime je prešao u kategoriju prekomerne težine. Od toga su oko tri kilograma činila masna tkiva.

Procene su pokazale da bi, ukoliko bi se trend nastavio, u roku od šest meseci došlo do povećanja telesne mase od čak 38 kilograma, što ukazuje na ozbiljan zdravstveni rizik.

Hormoni gladi i sitosti

Analize krvi pokazale su značajne hormonalne promene:

  • hormon gladi grelin porastao je za 30%, što objašnjava pojačan osećaj gladi
  • hormon sitosti leptin je opao, što otežava kontrolu unosa hrane

Ova kombinacija remeti prirodnu regulaciju apetita i podstiče prejedanje.

Promene u mozgu: efekti slični zavisnosti

Snimci mozga pokazali su promene u povezivanju centara za nagradu i oblasti zaduženih za navike i automatsko ponašanje.

Pre početka eksperimenta moždana aktivnost bila je uobičajena. Nakon četiri nedelje uočene su promene koje podsećaju na obrasce viđene kod zavisnosti.

Drugim rečima, ultra-prerađena hrana može uticati na mozak tako da podstiče kompulzivno jedenje.

Širi problem: uticaj na decu i društvo

Deca su posebno ranjiva jer se njihov mozak još razvija. Redovna konzumacija ultra-prerađene hrane može imati dugoročne posledice na navike, zdravlje i razvoj.

Stručnjaci upozoravaju da roditelji često nisu svesni koliko ovakve hrane deca zapravo unose, što ukazuje na potrebu za boljom edukacijom i jasnijim smernicama.