Upravo na to ukazuje advokat i ekspert za komunikaciju Džeferson Fišer, koji je podelio zanimljiv savet kako da lakše „pročitate“ sagovornika.

Gostujući u popularnom podkastu The Diary of a CEO, Fišer je objasnio da lažovi često koriste specifične reči i način izražavanja koji odaje da nešto nije u redu. Prema njegovim rečima, jedan od najčešćih znakova jeste korišćenje ekstremnih izraza poput „nikad“ i „uvek“.

Na prvi pogled, ove reči deluju bezazleno. Međutim, kada neko preterano naglašava apsolutne tvrdnje, to može biti pokušaj da zvuči ubedljivije nego što zapravo jeste. Umesto jednostavnog odgovora, osoba koja nije iskrena često poseže za kategoričnim izjavama kako bi „zatvorila“ svaku sumnju.

Fišer navodi i konkretan primer iz svakodnevnog života. Ako nekoga pitate da li je koristio telefon tokom vožnje, iskren odgovor obično će biti jednostavan i direktan. S druge strane, osoba koja pokušava da sakrije istinu može reći: „Nikada ne pišem poruke dok vozim“, ponavljajući istu tvrdnju kako bi zvučala ubedljivije.

Ovaj obrazac, kako objašnjava, nije slučajan. Ljudi koji govore istinu nemaju potrebu da dodatno „pojačavaju“ svoje reči, dok oni koji lažu često pokušavaju da nadoknade nesigurnost kroz preterivanje.

Ipak, važno je naglasiti da jedna reč sama po sebi nije dokaz laži. Kontekst, govor tela i celokupno ponašanje sagovornika takođe igraju veliku ulogu. Ovi signali treba da posluže kao smernica, a ne kao konačan sud.

Ako obratite pažnju na ovakve sitnice u komunikaciji, možete mnogo lakše prepoznati kada nešto „ne štima“. Ponekad su upravo male jezičke navike ono što najviše otkriva o nečijim namerama.