Na poklonjenje moštima Svetog Vasilija, u manastir Ostrog, vernici najčešće dolaze bosi, pešačeći šumskim putem od donjeg do gornjeg manastira.

Gotovo svako ko se uputi ka gornjem manastiru, gde se nalaze mošti Ostroškog čudotvorca, po običaju sa sobom nosi pletene vunene čarape koje ostavlja kraj kivota. Taj običaj se prenosi generacijama i duboko je ukorenjen u narodnoj tradiciji.

Sveti Vasilije Ostroški jedan je od najpoštovanijih svetitelja, ne samo među pravoslavnim vernicima, već i među muslimanima, koji mu se takođe mole i veruju u njegova isceliteljska dela.

Veliki broj vernika koji dolaze na Ostrog bira da pešači bosi uz planinsku stazu, iako postoji i put kojim se može doći vozilom. Na taj način, kako veruju, iskazuju posebno poštovanje i duhovnu posvećenost.

Iako ovaj običaj nema zvanično utemeljenje u crkvenom učenju, on je vekovima prisutan u narodu. Vernici ga poštuju kao izraz skromnosti, zahvalnosti i vere.

Prema narodnom predanju, Sveti Vasilije je vezan za simboliku skromnosti i brige za hodočasnike, pa se veruje da mu vernici „uzvraćaju“ darom u vidu vunenih čarapa, s obzirom na to da se smatra da je i sam koristio sličnu odeću.

Ostavljanje čarapa kraj kivota tumači se i kao simboličan gest darivanja, jer se u narodnoj tradiciji smatra da se svetitelju ne dolazi praznih ruku.

Za one koji ne znaju ili ne praktikuju ovaj običaj, teolozi ističu da nema razloga za brigu ili osećaj greha, jer se radi o narodnom običaju, a ne crkvenom pravilu.