Ipak, psiholozi upozoravaju da pravo patološko laganje ima mnogo ozbiljnije i složenije značenje.
Prema rečima stručnjaka, ne radi se samo o povremenim lažima ili pokušaju manipulacije, već o obrascu ponašanja koji osoba često ni sama ne može potpuno da kontroliše.
Njihove laži postaju navika
Svi ponekad slažemo, bilo da želimo da izbegnemo neprijatnost ili nekoga ne povredimo.
Kod patoloških lažova problem nastaje kada laganje postane gotovo automatska reakcija. Psiholozi tvrde da takve osobe često lažu i kada za to nema stvarne potrebe ili koristi.
Lažu gotovo u svakoj situaciji
Patološko laganje nije vezano samo za jednu osobu ili jednu situaciju.
Takvi ljudi često:
- menjaju priče
- izmišljaju detalje
- govore neistine porodici, prijateljima i kolegama
- lažu čak i u potpuno nevažnim razgovorima
Upravo ta stalna potreba za iskrivljavanjem stvarnosti jedan je od glavnih znakova upozorenja.
Nemaju jasan razlog za laži
Za razliku od ljudi koji lažu da bi nešto dobili ili izbegli problem, patološki lažovi često nemaju očigledan motiv.
Stručnjaci objašnjavaju da iza toga najčešće stoje:
- nesigurnost
- potreba za prihvatanjem
- strah od odbacivanja
- osećaj manje vrednosti
Zbog toga nekada izmišljaju čak i potpuno banalne stvari.
Često ih je lako uhvatiti u laži
Psihijatri ističu da patološki lažovi vrlo često nisu naročito dobri manipulatori.
Pošto lažu veoma često, dešava se da:
- pričaju različite verzije iste priče
- izmišljaju lako proverljive stvari
- sami sebi upadnu u kontradikcije
Upravo zato ih okolina često brzo razotkrije.
Njihove laži ih kasnije uznemiravaju
Jedna od najvećih zabluda jeste da patološki lažovi nemaju grižu savesti.
Psiholozi tvrde da mnogi od njih kasnije osećaju:
- stid
- nelagodnost
- kajanje
- frustraciju zbog sopstvenog ponašanja
Međutim, i pored toga često nastavljaju sa istim obrascem jer im laganje privremeno smanjuje osećaj nesigurnosti i straha.
Stručnjaci upozoravaju da problem nije jednostavan
Psiholozi naglašavaju da patološko laganje nije „zloća“ niti obična manipulacija, već kompleksan psihološki problem koji često vuče korene iz detinjstva, nesigurnosti i loših mehanizama suočavanja sa emocijama.
Zbog toga stručna pomoć uglavnom nije usmerena samo na prestanak laganja, već na razumevanje razloga zbog kojih osoba oseća potrebu da stalno izmišlja i menja stvarnost.
Komentari (0)