Reč „keva“ odavno je postala deo svakodnevnog govora u Srbiji. Koriste je gotovo sve generacije kao neformalni naziv za majku, a mnogi je doživljavaju kao izraz koji je oduvek postojao u srpskom jeziku.

Ipak, prema jednoj od najpoznatijih teorija o njenom nastanku, poreklo ove reči moglo bi da bude mnogo složenije i zanimljivije nego što većina pretpostavlja. Pojedini lingvisti smatraju da „keva“ vodi poreklo od izraza koji se tokom vekova menjao i da su njegovi najstariji koreni povezani sa albanskim jezikom.

Sve počinje od reči „kevac“

Prema ovom tumačenju, današnja reč „keva“ nije nastala direktno iz albanskog jezika, već je prošla kroz više jezičkih promena.

U središtu ove teorije nalazi se izraz „kevac“, koji je zabeležen još u Vukovom rečniku. Zanimljivo je da tada nije označavao majku, već – oca.

Lingvisti koji zastupaju ovu teoriju smatraju da je „kevac“ nastao od albanske reči Shkje (izgovara se „škje“), starog naziva kojim su Albanci označavali Srbe.

Tokom vremena taj izraz je, prema ovom objašnjenju, menjao oblik. Najpre je prešao u „čkevac“, zatim je skraćen u „kevac“, da bi kasnije dobio potpuno novo značenje.

Kako je „kevac“ postao „keva“?

Vremenom je u žargonu došlo do promene značenja, pa je reč koja se nekada odnosila na oca počela da označava majku.

Na taj način nastala je reč „keva“, koja se tokom decenija toliko odomaćila da je izgubila svaku vezu sa svojim prvobitnim značenjem.

Danas je koriste milioni ljudi, a retko ko razmišlja o tome kako je ovaj izraz nastao ili kojim je putem prošao kroz istoriju jezika.

Postoje i druga tumačenja

Važno je naglasiti da ovo nije jedino objašnjenje porekla reči „keva“. Kao i kod mnogih žargonskih izraza, među lingvistima ne postoji potpuno jedinstven stav o njenom nastanku.

Ipak, teorija koja povezuje ovu reč sa albanskim izrazom i starim oblikom „kevac“ smatra se jednom od najpoznatijih i najčešće pominjanih u raspravama o poreklu srpskih žargonskih izraza.

Jezici na Balkanu vekovima su se međusobno prožimali

Stručnjaci podsećaju da su jezici na Balkanu tokom istorije snažno uticali jedni na druge. Zbog dugog zajedničkog života različitih naroda, mnoge reči prelazile su iz jednog jezika u drugi, menjale oblik, značenje i izgovor.

Zato ne iznenađuje što pojedini izrazi koje danas doživljavamo kao potpuno domaće zapravo imaju složenu istoriju i više mogućih objašnjenja svog porekla.

Reč „keva“ upravo je jedan od primera koji pokazuje koliko je razvoj jezika dinamičan i koliko svakodnevni govor može da krije zanimljive priče koje većina govornika nikada ne bi naslutila.