Sve više ljudi sa prostora bivše Jugoslavije koji godinama žive i rade u Nemačkoj razmišlja o povratku u domovinu. Razlog nisu samo ekonomske prilike, već i osećaj umora, udaljenost od porodice i želja za mirnijim životom.
U prilog tome idu i najnoviji podaci nemačkog Statističkog zavoda. U prvom tromesečju 2026. godine u Nemačkoj je bilo zaposleno oko 45,6 miliona ljudi, ali je između januara i marta izgubljeno više od 486.000 radnih mesta. Iako je pad zaposlenosti u ovom periodu uobičajen, ove godine zabeležen je dodatni gubitak od oko 61.000 radnih mesta u odnosu na isti period prethodne godine.
"Sve ode na troškove, razmišljamo o povratku"
Veliku pažnju izazvala je objava u Fejsbuk grupi "Život u Nemačkoj", u kojoj je jedan član opisao svoju dilemu nakon gotovo decenije života u toj zemlji.
"Živim u Nemačkoj već devet godina i osećam se sve umornije. Plata mi je 2.300 evra, stan plaćam 1.050 evra, vrtić 280 evra, sve ode. Roditelji su u Bosni i sve su stariji. Deca ovde jedva govore naš jezik. Ponekad razmišljam da se vratimo. Da li se neko vratio posle toliko godina i da li ste se pokajali?", upitao je.
Njegova objava pokrenula je stotine komentara ljudi koji su već doneli odluku da se vrate ili o tome ozbiljno razmišljaju.
"Živim kvalitetnije nego u Nemačkoj"
Jedan od učesnika diskusije napisao je da se vratio pre tri meseca i da, uprkos nešto manjoj plati, smatra da je doneo pravu odluku.
"Plata mi je manja za 300 evra, ali jedem i pijem sa porodicom isto kao u Nemačkoj. Jednostavno živim mnogo kvalitetniji život, bez stresa. Sreća moje dece, moje žene i mene nema cenu koja bi me vratila u Nemačku. Ako se tamo lomiš za 2.300 evra, a u svojoj državi možeš da radiš za nekoliko stotina evra manje, razlika u kvalitetu života je ogromna."
Sarkastičan odgovor nasmejao mnoge
Među komentarima našao se i jedan duhovit odgovor kojim je autor pokušao da opiše "opasnosti" koje navodno čekaju one koji se vrate na Balkan.
"Nemoj da se vraćaš, opasno je. Ljudi umiru od gladi, nema struje ni vode. Cele noći moraju da gledaju utakmice i navijaju. Svima su opečeni prsti od skidanja jagnjetine sa roštilja. Pod prisilom se sedi po kafićima. More je na sat ili dva vožnje pa moraju da se kupaju u slanoj vodi. Posao pronađeš za pola sata i nema više lenčarenja."
Komentar je izazvao veliki broj reakcija i postao jedan od najzapaženijih u raspravi.
"Nisam se pokajala"
Svoja iskustva podelili su i oni koji su se već vratili iz Nemačke.
"Vratila sam se pre četiri godine i nisam se pokajala. Radim za manju platu, ali su mi srce i duša puni. Sami morate da odlučite šta vam je važnije. Tuđina je ipak tuđina, a život brzo proleti", napisala je Mirjana.
Slično iskustvo imao je i Ivica, koji je nakon povratka pokrenuo sopstveni posao.
"Vratio sam se pre pet godina i tri meseca. Otvorio sam firmu i trenutno nas radi šestoro. Raditi se mora u svakoj zemlji, ali ovde sam svoj na svome. Ne plaćam kiriju, nemam preskupa osiguranja ni godišnji porez na automobil. Stres mi je mnogo manji i nisam pogrešio."
"Srce je odlučilo"
Jedan korisnik smatra da odluku o povratku ne treba donositi isključivo na osnovu zarade.
"Ako si nesrećan i osećaš da treba da se vratiš, idi. Vraćam se do kraja godine i za platu devet puta manju nego ovde. Srce je odlučilo."
Ivan, koji je godinama živeo u Nemačkoj, kaže da se ni jednog trenutka nije pokajao zbog povratka.
"Lepo sam živeo i u Nemačkoj, kupio kuću i živeo bolje nego polovina Nemaca, ali dom je ipak dom."
Nisu svi saglasni: "Ne vraćaj se"
Ipak, nisu svi učesnici diskusije delili isto mišljenje.
Emin smatra da život u Nemačkoj, uprkos visokim troškovima, i dalje pruža veću sigurnost i upozorava da povratak nije pravo rešenje za svakoga.
"Ne vraćaj se, bolje ti je u Nemačkoj. Ljudi rade, plaćaju račune i ceo život su podstanari. S druge strane, u Bosni može da se zaradi pristojno ako čovek želi da radi. Živim u svojoj kući, nemam kredit i mogu da odem u inostranstvo kad god poželim."
Povratak nije samo finansijska odluka
Komentari iseljenika pokazuju da odluka o povratku retko zavisi isključivo od visine plate. Za mnoge su blizina porodice, osećaj pripadnosti, manji stres i kvalitet svakodnevnog života važniji od većih primanja u inostranstvu, dok drugi smatraju da ekonomska sigurnost i dalje prevagnjuje u korist ostanka u Nemačkoj. Rasprava pokazuje da univerzalnog odgovora nema – svako svoju odluku donosi u skladu sa ličnim prioritetima i životnim okolnostima.
Komentari (0)