Naizgled bezazlena veština već godinama privlači pažnju naučnika i ljubitelja psihologije, jer mnogi veruju da može otkriti zanimljive detalje o načinu na koji funkcionišu naš mozak i telo.

Iako se dugo smatralo da ovu sposobnost imaju samo pojedini ljudi zbog genetike, stručnjaci ističu da važnu ulogu imaju i okruženje, razvoj motorike i vežbe koordinacije. Deca koja od malih nogu razvijaju finu motoriku i koordinaciju imaju veće šanse da savladaju ovakve pokrete jezika.

Prema pojedinim psiholozima, osobe koje mogu da saviju jezik u oblik slova U često pokazuju dobru mišićnu kontrolu, ali i osobine poput metodičnosti, promišljenosti i sklonosti analitičkom razmišljanju. Ipak, važno je naglasiti da ovakva zapažanja nisu pouzdan pokazatelj inteligencije.

Još ređa sposobnost je savijanje jezika u oblik deteline. Ljudi koji to mogu često se opisuju kao kreativni, prilagodljivi i otvoreni za nova iskustva. Smatra se da lako prihvataju promene i uspešno se snalaze u različitim situacijama.

Naučnici objašnjavaju da se ove teorije zasnivaju na vezi između motoričkih sposobnosti i delova mozga koji učestvuju u planiranju pokreta, rešavanju problema i kreativnom razmišljanju. Međutim, ne postoje naučni dokazi koji potvrđuju da sposobnost savijanja jezika može da odredi nečiji koeficijent inteligencije.

Ipak, istraživanja o povezanosti moždane plastičnosti, motorike i kognitivnih sposobnosti i dalje traju. Stručnjaci veruju da bi bolje razumevanje ovih procesa u budućnosti moglo doprineti ranijem prepoznavanju pojedinih razvojnih poremećaja kod dece, ali i pružiti nova saznanja o tome kako mozak uči i prilagođava se tokom života.

Zato, ako možete da savijete jezik u različite oblike, to jeste zanimljiva veština, ali ne i dokaz da ste inteligentniji od drugih. Nauka za sada kaže da je reč o spoju genetike, razvoja i vežbe.