Hodanje bosih nogu može pomoći da se stopala kreću prirodnije i da se aktiviraju mišići koji su manje angažovani kada stalno nosimo obuću. Stručnjaci navode da hodanje bez cipela može doprineti boljoj ravnoteži, koordinaciji i svesti o položaju tela, ali i poboljšati pokretljivost zglobova stopala i skočnih zglobova.
Kada hodamo bosi, stopala dobijaju više informacija o podlozi, što može poboljšati propriocepciju – sposobnost tela da prepoznaje svoj položaj u prostoru.
Jačanje mišića stopala i nogu može imati pozitivan uticaj i na držanje tela, kolena, kukove i donji deo leđa.
Međutim, hodanje bosih nogu nije bez rizika.
Napolju postoji mogućnost povreda zbog kamenja, stakla, oštrih predmeta, vrućih ili mokrih površina, ali i izlaganja bakterijama i infekcijama. Poseban oprez savetuje se osobama sa dijabetesom i smanjenim osećajem u stopalima, jer mogu zadobiti povredu a da je ne primete.
Ako ste navikli na obuću, nemojte odmah dugo hodati bosi. Stručnjaci preporučuju da počnete sa 15 do 20 minuta dnevno, najbolje u kući, a zatim postepeno povećavate vreme.
Kada se stopala naviknu, možete probati bezbedne spoljne površine poput trave, peska ili gumene staze. Dobra prelazna opcija mogu biti i minimalističke patike, koje pružaju manje potpore i amortizacije. Korisne su i jednostavne vežbe ravnoteže, poput stajanja na jednoj nozi ili podizanja na prste. Joga, pilates i borilačke veštine takođe su aktivnosti koje se prirodno praktikuju bosih nogu.
Važno je svakodnevno pregledati stopala i obratiti pažnju na nove bolove ili neprijatnost. Trčanje i planinarenje bosih nogu ne bi trebalo uvoditi dok se stopala dovoljno ne pripreme.
Ako se nakon hodanja javi bol u petama ili pri hodu, preporuka je da se privremeno vratite obući koja pruža veću potporu i da sa hodanjem bosih nogu ponovo počnete tek nakon oporavka, piše Healthline.
Komentari (0)