To je na svojoj koži osetila Zagrepčanka Kristina Volsperger Danilovski, koja se početkom 2009. godine sa suprugom i dvogodišnjim sinom preselila u Kopenhagen.

Svoja iskustva kasnije je opisala u knjizi „Danci i stranci“, navodeći brojne razlike koje su je iznenadile – od vaspitanja dece i poslovne kulture do druženja, novca i odnosa prema privatnosti.

Deca se od malih nogu uče samostalnosti

Jedan od prvih šokova dočekao ju je prilikom upisa sina u jaslice. Umesto prostora kakav je očekivala, zatekla je jednostavan objekat, ali ju je mnogo više iznenadio odnos prema samostalnosti dece.

Kako je opisivala, deca se podstiču da sama iskuse posledice svojih postupaka. Kao primer navela je mogućnost da dete izađe napolje bez kape i na hladnoći shvati zašto sledeći put ne treba da je zaboravi.

Posao se završava kada se završi radno vreme

Velika razlika postojala je i na poslu. Prema njenom iskustvu, Danci su strogo razdvajali poslovni i privatni život.

Radni dan uglavnom se završavao oko 16 sati, a poslovni laptop ostavljao se na poslu. Šef ju je, kako je navela, za tri godine van radnog vremena pozvao samo jednom.

Pravila se poštuju do poslednjeg minuta

Kristina je opisala i koliko su Danci precizni. Nakon nekoliko propuštenih termina u teretani dobila je račun od oko 1.500 kruna, dok joj je jednom naplaćeno i kašnjenje jer je stigla sedam minuta pre početka treninga, umesto propisanih deset minuta ranije.

Spontana druženja nisu pravilo

Za razliku od Balkana, gde je svraćanje na kafu često potpuno spontano, Kristina je primetila da se druženja u Danskoj uglavnom unapred dogovaraju.

Iznenadila ju je i štedljivost Danaca. Iako imaju visok životni standard, prema njenim rečima nisu skloni razmetanju, a čak se dešavalo i da gost učestvuje u troškovima večere.

Posebno ju je iznenadio odnos prema privatnosti, kao i običaj da bebe spavaju napolju i tokom hladnijeg vremena.