Priča počinje u Pajkvilu, gde se krajem 19. veka pojavila misteriozna bolest koja je pogađala stanovnike, uključujući i decu. Među obolelima bio je i mali Džejkob Hačer, sin Oktavije i njenog supruga. Dečak se razboleo i preminuo u januaru 1881. godine.

Smrt sina teško je pogodila Oktaviju, a njeno zdravstveno stanje počelo je da se pogoršava. Nekoliko meseci kasnije pala je u komu. Lekar je nakon pregleda zaključio da je preminula, ali uzrok smrti nije bio poznat.

Sahranjena ubrzo nakon smrti

Pošto u to vreme balzamovanje nije bilo uobičajeno, a temperature su bile visoke, Oktavija je ubrzo sahranjena.

Međutim, nedugo nakon njene sahrane, još nekoliko stanovnika Pajkvila obolelo je od slične misteriozne bolesti. Neki od njih su takođe padali u stanje nalik dubokoj komi, ali su se kasnije budili.

To je kod Oktavijinog supruga izazvalo užasnu sumnju. Počeo je da se pita da li je moguće da njegova žena zapravo nije bila mrtva kada je položena u grob.

Prema lokalnoj legendi, naredio je da se kovčeg iskopa i otvori.

Jeziv prizor u kovčegu

Kada je kovčeg navodno otvoren, unutrašnjost je bila izgrebana i oštećena. Ti tragovi protumačeni su kao dokaz da se Oktavija probudila nakon sahrane i pokušala da izađe iz kovčega.

Prema toj verziji priče, žena je na kraju preminula zarobljena pod zemljom.

Ipak, važno je naglasiti da za najjezivije detalje ove priče ne postoje pouzdani istorijski dokazi. Vremenom je slučaj prerastao u lokalnu legendu koja se generacijama prepričava.

dsds

Spomenik i danas privlači pažnju

Oktavija je ponovo sahranjena, a njen suprug joj je podigao neobičan spomenik sa njenom figurom. Spomenik je vremenom postao jedno od prepoznatljivih mesta u Pajkvilu i svojevrsni simbol misteriozne priče.

Ni bolest od koje su oboleli Oktavija i drugi stanovnici nikada nije pouzdano objašnjena. Upravo zbog toga legenda o ženi koja se navodno probudila u kovčegu i danas izaziva jezu.

Ono što se zna jeste da je Oktavija Smit Hačer zaista živela u Pajkvilu i preminula 1881. godine, dok su priče o njenim poslednjim trenucima tokom više od 140 godina postale deo lokalne istorije i folklora.