Teško je zamisliti jesen i pripremu zimnice bez mirisa pečenih paprika i velikog lonca u kojem se satima krčka domaći ajvar. Ovaj tradicionalni specijalitet danas se gotovo podrazumevano vezuje za pečenu crvenu papriku, uz patlidžan u pojedinim receptima.

Ipak, ako je verovati jednom receptu koji se pripisuje ratnom kuvaru iz 1915. godine, ajvar pre više od jednog veka izgledao je prilično drugačije.

Najveće iznenađenje za ljubitelje ovog specijaliteta jeste to što u receptu nema crvene paprike.

Kako se pravio ajvar 1915. godine?

Prema receptu koji kruži internetom i datira iz 1915. godine, glavnu ulogu u tadašnjoj verziji ajvara imao je – patlidžan.

Tri veća patlidžana najpre su se pekla na žeravici. Nakon pečenja dodavale su se zelene paprike babure, beli i crni luk, sirće i ulje.

Sve zajedno potom se dobro gnječilo u drvenoj stupi, sve dok se ne dobije ujednačena smesa spremna za posluživanje.

Dakle, za razliku od recepta koji danas najčešće povezujemo sa ajvarom, u ovoj verziji nema ni crvene paprike ni dugotrajnog kuvanja.

Nije bio namenjen za zimnicu

Postoji još jedna važna razlika.

Ova verzija, prema navedenom receptu, nije bila namenjena čuvanju tokom cele zime. Mogla je da stoji svega nekoliko dana, pod uslovom da se čuva na hladnom mestu.

To je prilično drugačije od savremenog načina pripreme ajvara, koji se kuva, pakuje u tegle i uz odgovarajuću termičku obradu i čuvanje može koristiti tokom više meseci.

Recept bez crvene paprike izazvao raspravu

Upravo je odsustvo crvene paprike izazvalo najviše komentara među ljubiteljima ajvara.

Danas se pod ovim nazivom gotovo bez izuzetka podrazumeva namaz od pečenih crvenih paprika, sa patlidžanom ili bez njega. Zbog toga je recept iz 1915. godine otvorio zanimljivo pitanje – da li se jelo bez crvene paprike uopšte može nazvati ajvarom?

Jedni smatraju da je reč o jednoj od starijih varijanti jela koje se vremenom menjalo i prilagođavalo dostupnim namirnicama.

Drugi, međutim, tvrde da bez karakterističnog ukusa i mirisa pečene crvene paprike nema ni pravog ajvara.

Bez obzira na to kako ga nazvali, recept pokazuje koliko su se način pripreme i sastojci ovog danas omiljenog specijaliteta menjali kroz vreme.

A ako se ovaj recept zaista koristio početkom 20. veka, današnji ajvar bi nekome iz 1915. godine verovatno izgledao kao potpuno drugačije jelo.