Boni Mata iz Milvokija često obilazi prodavnice polovne robe, gde pokušava da pronađe zanimljive i neobične predmete. Tokom jedne posete pažnju joj je privukao novčanik od zmijske kože. Nije ni slutila da se u njemu krije iznenađenje koje će ovu kupovinu učiniti posebnom.

Mata, koja uz petoro odrasle dece brine i o 18-mesečnim blizancima, odmah je primetila neobičan novčanik.

„Mislila sam da je baš kul“, rekla je za „Njuzvik“, objašnjavajući da voli predmete od zmijske i aligatorske kože.

Iako joj se dopao, u prvom trenutku nije bila sigurna da li želi da ga kupi. Vratila ga je u korpu, ali se ubrzo predomislila.

„Ne, ipak ću ga uzeti“, prisetila se.

Kada je bolje pogledala novčanik, primetila je da je ručno izrađen i veoma dobro očuvan. Delovao je gotovo kao nov, pa je odlučila da ga ponese kući.

Nekoliko dana kasnije otkrila je šta se krije unutra

Novčanik je nakon kupovine nekoliko dana stajao sa strane. Mata ga je kasnije donela u kuhinju jer je želela da ga fotografiše i proceni da li će ga zadržati ili pokušati da proda preko interneta.

Tada je odlučila da još jednom proveri sve njegove pregrade.

„Pod prstima sam osetila nešto nalik papiru u jednom od pretinaca“, ispričala je.

Ranije su joj prijatelji savetovali da prilikom kupovine polovnih torbi, novčanika i odeće uvek proveri džepove i pregrade. Takve stvari ponekad kriju zaboravljene predmete, a ona je već počela da primenjuje taj savet.

Ovoga puta se isplatilo.

Iz jednog od pretinaca izvukla je novčanicu od 100 dolara iz 1985. godine.

Međutim, novac nije bio jedino što ju je iznenadilo. Upravo godina na novčanici imala je posebno značenje za nju.

„To je godina u kojoj sam rođena“, rekla je Mata.

novčanik

Novac joj je dobro došao

U prvi mah razmišljala je da novčanicu sačuva kao uspomenu. Smatrala je da bi bilo zanimljivo imati 100 dolara starijih nekoliko decenija, pogotovo zato što je na njima bila godina njenog rođenja.

Ipak, životne okolnosti su promenile njen plan.

„Volela bih da je zadržim. Ne pronalazi se svaki dan 100 dolara iz 1985. godine“, rekla je.

Pošto trenutno ne radi i brine o malim blizancima, odlučila je da joj pronađeni novac ipak bude od praktične koristi.

„Trenutno ne mogu sebi to da priuštim. Imam blizance i ne radim“, objasnila je.

Iako novčanicu nije sačuvala, ovo iskustvo ju je ubedilo da ubuduće mnogo pažljivije pregleda sve što kupi u prodavnicama polovne robe.

„Bilo je to sjajno iskustvo. Od sada ću stalno proveravati torbice. Ovo mi je definitivno najbolji ulov do sada“, rekla je.

Kako novac završi u polovnim stvarima?

Prema objašnjenju Rejn Hirš, bivše vlasnice aukcijske galerije i dugogodišnje proceniteljke, pronalazak novca u polovnim predmetima nije toliko neobičan.

Ona je za „Njuzvik“ objasnila da su ljudi, naročito starije generacije, nekada često skrivali gotovinu na različitim mestima u kući. Novac se mogao naći u džepovima kaputa, knjigama, cipelama, torbama ili čak iza slika.

Posebno je to bilo izraženo kod ljudi koji su živeli kroz period Velike depresije i imali manje poverenja u finansijske institucije. Čuvanje gotovine kod kuće za neke je predstavljalo sigurniju opciju.

Problem nastaje kada vlasnik premine ili se preseli, a porodica mora brzo da raščisti njegovu imovinu. Odeća, knjige, torbe i drugi predmeti tada mogu završiti u prodavnicama polovne robe, a da niko ne proveri svaki džep i pretinac.

Upravo zato se ponekad dogodi da gotovina ili neki drugi vredni predmeti ostanu sakriveni godinama.

Hirš navodi da slična situacija može da se dogodi i sa satovima, umetninama i drugim predmetima veće vrednosti. Nekada vlasnici čak i ne shvate da su nešto izgubili ili zaboravili gde su to ostavili.

Zato kupovina polovnih stvari ponekad donese mnogo više od onoga što piše na ceni – dovoljno je da se predmet pažljivo pregleda pre nego što ga odnesete kući.