Njegova životna priča danas inspiriše mnoge, posebno zbog načina na koji se suočavao sa teškoćama i brinuo o ćerkama nakon što ih je njihova majka napustila.
Pablo je odrastao uz svoju majku, koja danas ima više od 90 godina. Tokom života koristio je invalidska kolica, koja su mu neophodna za svakodnevno funkcionisanje. Njegova mlađa ćerka Elida Akunja objašnjava da su kolica praktično postala deo njegovog života.
„On praktično živi u svojim kolicima, koja su mu kao noge“, ispričala je Elida.
Uprkos brojnim izazovima, Pablo je zasnovao porodicu i dobio dve ćerke, koje su postale najvažniji deo njegovog života. Međutim, njihovo detinjstvo obeležio je težak trenutak koji je promenio sve.
Majka ih napustila kada je mlađa ćerka imala samo četiri meseca
Kada je Elida imala svega četiri meseca, njena majka napustila je porodicu. Brigu o dve devojčice tada su preuzeli Pablo i njegova majka, koja je pomagala sinu da ih podigne i pruži im što bezbrižnije detinjstvo.
„Kada sam imala četiri meseca, mama nas je napustila. Sada imam 26 godina, a moja starija sestra 29. Otac i baka su se brinuli o nama“, ispričala je Elida.
Za dve devojčice, otac je bio mnogo više od roditelja koji je ostao uz njih. Svojim ponašanjem pokazao im je koliko su ljubav, istrajnost i podrška važni čak i kada život ne ide onako kako smo zamišljali.
„Nikada ga nisam videla tužnog“
Elida kaže da se ne seća da je njen otac bio tužan. Naprotiv, pamti ga kao vedru osobu koja je uvek pronalazila način da je ohrabri i pruži joj koristan savet.
„Nikada nisam videla oca tužnog. Uvek je vedar i daje mi veoma mudre savete, iako nikada nije išao u školu. On je veoma inteligentna osoba i divim mu se“, rekla je ona.
Njegova životna snaga ostavila je dubok trag na obe ćerke, a Elida posebno ističe da joj je otac istovremeno i roditelj i najbolji prijatelj.
Napustila život u Argentini da bi brinula o ocu
Kada je zbog starosti njihova baka više nije mogla da pruža Pablu svu potrebnu pomoć, Elida je donela veliku životnu odluku. Napustila je život u Argentini i vratila se u Paragvaj kako bi bila uz oca i pomagala mu u svakodnevnim aktivnostima.
„Moj tata je moj svet. On je moj prijatelj, osoba kojoj mogu sve da poverim i najbolji tata na svetu. Zato sam napustila svoj život u Argentini i vratila se da ostanem uz njega i brinem o njemu, jer moja baka zbog starosti to više ne može da radi“, objasnila je Elida.
Briga o Pablu zahteva mnogo vremena i strpljenja. Zbog svog fizičkog stanja, on zavisi od pomoći druge osobe i pri obavljanju brojnih svakodnevnih aktivnosti. Ipak, njegova ćerka nastoji da mu pruži što više pažnje i omogući mu da živi što kvalitetnije.
„Uvek se trudim da mu pružim ono što voli, ako sam u mogućnosti. Nekada mogu, a nekada ne mogu“, iskreno je priznala.
Pablo je proslavio 63. rođendan, a njegova priča privukla je pažnju i izvan granica Paragvaja. Njegov život pokazuje koliko roditeljska ljubav može da bude snažna i koliko podrška porodice znači u najtežim trenucima.
Iako se tokom života suočavao sa brojnim preprekama, Pablo je svojim ćerkama pružio ono što je smatrao najvažnijim – ljubav, sigurnost i osećaj da nikada nisu same.
Komentari (0)