Ispod stenovitog obronka pronalaze sklonište u kojem provode zimu u stanju mirovanja, a naučnici su zahvaljujući posebnom projektu uspeli da zabeleže i neke iznenađujuće detalje iz njihovog života.

Reč je o projektu RattleCam, koji je 2024. godine pokrenuo Kalifornijski politehnički državni univerzitet. Istraživači su postavili kameru u blizini ogromnog zimskog skloništa zvečarki, poznatog kao „mega-zmijarnik“, kako bi proučavali njihovo ponašanje i međusobne odnose.

Međutim, kada počne zima, posmatranje postaje mnogo teže. Zmije se povlače duboko u stenovite pukotine i prolaze, gde kamera ne može da dopre. Maks Roberts, jedan od učesnika projekta, objasnio je da podzemni prostor predstavlja pravi lavirint, zbog čega je gotovo nemoguće pronaći odgovarajući položaj za snimanje.

Tačna lokacija ovog neobičnog skloništa namerno se čuva u tajnosti. Nalazi se na privatnom zemljištu, a istraživači ne žele da privuku neovlašćene posetioce koji bi mogli da uznemiravaju životinje.

Broj prerijskih zvečarki koje se okupljaju na ovom mestu procenjuje se na nekoliko stotina, mada su pojedini izveštaji navodili i znatno veće brojke. Prema pisanju agencije Asošijeted pres iz 2024. godine, tokom zime u skloništu može da boravi čak 2.000 jedinki.

Ženke su druželjubivije od mužjaka

Jedan od glavnih ciljeva istraživanja bio je da se otkrije kako zvečarke funkcionišu u velikim grupama. Učesnici projekta, među kojima su bili profesionalni naučnici i ljubitelji prirode, prikupili su više od 350.000 sati posmatranja.

Rezultati su pokazali zanimljivu razliku između polova. Istraživač Oven Bahuber zaključio je da su ženke sklonije druženju od mužjaka.

Posebnu pažnju privuklo je ponašanje odraslih ženki prema mladuncima. Na snimcima su primećene situacije u kojima se novorođene zmije zadržavaju uz ženke koje im nisu majke. To je otvorilo mogućnost da odrasle jedinke na određeni način zajednički brinu o najmlađima.

Istraživači su zabeležili i ponašanje koje nazivaju „čuvanjem mladunaca“. Pojedine gravidne ženke, koje još nisu donele mladunce na svet, ostajale su uz novorođene zmije. Odrasle jedinke pružaju im zaštitu i telesnu toplotu, a takvo ponašanje može da traje sve do odlaska u zimsko sklonište.

Svake godine vraćaju se na isto mesto

Slična istraživanja sprovedena su i u američkoj saveznoj državi Ilinois, gde naučnici proučavaju šumske zvečarke. Ove zmije tokom hladnih meseci zavise od podzemnih skloništa u kojima temperatura ostaje relativno stabilna, oko 10 stepeni Celzijusa.

Vreme povlačenja pod zemlju veoma je važno: ako odu prerano, propuštaju priliku da se hrane, dok prekasni odlazak može da ih izloži opasnoj hladnoći.

Zanimljivo je i to što se šumske zvečarke iz godine u godinu vraćaju na ista mesta. Tokom toplijih meseci mogu da se udalje i po nekoliko kilometara u potrazi za hranom, ali se pred zimu ponovo okupljaju u poznatim stenovitim skloništima.

ddd

Naučnike posebno intrigira ponašanje mladunaca, koji mogu da prate hemijske signale majke do mesta na kojima pronalazi hranu, a kasnije i do zajedničkog zimskog skloništa.

Ova istraživanja pokazuju da život zvečarki nije zasnovan samo na instinktu preživljavanja. Njihovi odnosi, izbor skloništa i ponašanje prema mladuncima otkrivaju mnogo složeniji društveni život nego što se ranije pretpostavljalo.