Nakon više od godinu dana provedenih u srpskoj prestonici, posebno su ga iznenadili porodični odnosi, način odgajanja dece, komšijska bliskost i potpuno drugačiji tempo života.
Aleks je u braku sa Srpkinjom više od pet godina, a nakon života u Njujorku i Los Anđelesu odlučio je da se preseli u Beograd, gde živi sa suprugom, decom i njenom porodicom. Iako i dalje radi za američko tržište od kuće, priznaje da mu je život u Srbiji doneo iskustva koja ranije nije mogao ni da zamisli.
Odnos sa tastom i taštom iznenadio ga je
Jedna od stvari koja ga je posebno oduševila jeste odnos sa ženinom porodicom. Kako kaže, sa tastom i taštom nikada nije imao ozbiljan sukob, a od njih je dobio mnogo ljubavi i podrške.
Čak se našalio da možda tome doprinosi i činjenica da ne govori dovoljno srpski, dok njegova tašta ne govori engleski.
Parkovi u Srbiji potpuno su drugačiji
Kada je reč o odgajanju dece, Aleks je primetio veliku razliku u načinu na koji porodice provode slobodno vreme.
U Srbiji su parkovi puni dece, roditelja i penzionera, dok su u američkim prigradskim naseljima igrališta često prazna. Tamo porodice uglavnom imaju sopstvena dvorišta i privatne prostore za igru.
Posebno mu se dopada što deca u Beogradu mogu slobodno da se igraju, dok stariji sede na klupama i uživaju u svakodnevnim prizorima.
Vrtići i odnos prema deci ostavili su snažan utisak
Aleks smatra da su vaspitači u Srbiji veoma posvećeni deci. Posebno mu znači što dobija fotografije i snimke sa izleta, ali i što vidi koliko nežnosti i pažnje zaposleni pokazuju mališanima.
Prema njegovom iskustvu, u Americi su pravila fizičkog kontakta sa decom mnogo stroža, pa su zagrljaji i iskazivanje nežnosti u pojedinim ustanovama ograničeni.
U Srbiji je naučio da uspori
Kao najveću razliku između dve zemlje izdvaja tempo života.
Dok u Americi ljudi često rade pod velikim pritiskom kako bi pokrili troškove stanovanja i svakodnevnog života, u Beogradu je pronašao prostor za opuštanje.
„Budim se, pijem kafu na terasi i dišem. To nema cenu“, poručio je Aleks.
Ipak, nije sve idealno. Kao jednu od najvećih mana navodi poteškoće u pronalaženju pouzdanih majstora koji dolaze na vreme i završavaju dogovorene poslove.
Porodična bliskost ima i svoju drugu stranu
Aleks priznaje da mu je trebalo vremena da se navikne na činjenicu da ženini rođaci mogu da dođu u posetu bez prethodne najave. Amerikancima je privatnost veoma važna, pa mu je takav način života u početku bio neobičan.
Ipak, ističe da zajednički život sa porodicom donosi i finansijsku sigurnost, kao i osećaj da uvek postoji neko na koga može da se osloni.
Upravo to opisuje kao neku vrstu „američkog sna“ u Srbiji – mogućnost da, čak i kada stvari krenu loše, čovek ima gde da se vrati i počne iz početka.
Ipak, postoji jedna stvar koja mu posebno nedostaje iz Amerike – barovi i druženje za šankom. Kaže da mu nedostaje spontanost razgovora sa nepoznatim ljudima i atmosfera američkih lokala, koju još nije pronašao u beogradskim kafanama.
Komentari (0)