Ako ste ikada primetili da klasične skulpture grčkih i rimskih bogova, heroja ili biblijskih likova često prikazuju male polne organe, niste jedini.
Ovo pitanje mučilo je mnoge, ali odgovor na njega leži u vrednostima tadašnjeg društva, a ne u tehničkim ograničenjima vajara.
Veliki organi povezivali su se s pohotom i neobuzdanošću, što je smatrano neprikladnim za uzvišene i idealne likove.
Grci su verovali da civilizacija podrazumeva ovladavanje prirodnim nagonima, uključujući požudu, pa su male proporcije predstavljale idealnu muškost u umetnosti.
Suprotno tome, osoba sa velikim polnim organom prikazana je kao slab karakter, sklon nemoralu i nepristojnosti.
Na kipovima je često istican prepucijum, što je suptilno nagoveštavalo potencijalnu "obdarenost", ali na pristojan način.
Umetnost tog doba nije težila vulgarnosti, već je odražavala uzvišene ideale morala i kontrole. Grci su verovali da se prava veličina čoveka ne meri fizičkim atributima, već njegovim vrlinama.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)