Pravosudna istorija beleži brojne neobične slučajeve, ali neki tužbeni zahtevi pomeraju granice zdravog razuma. Među njima se izdvajaju procesi u kojima su na optuženičkoj klupi završili – Bog i Satana.

Tužba protiv Boga zbog udara groma

Jedan od najpoznatijih slučajeva dogodio se 1969. godine, kada je sekretarica iz Arizone, Beti Penrouz, podnela tužbu protiv Boga, tražeći odštetu od 100.000 dolara (oko 87.000 evra).

U tužbi je navela da je Bog „nemarno postupio“ i dozvolio da grom pogodi njenu kuću, izazvavši štetu. Dokument je u njeno ime podneo advokat Rasel Tansi, kod kog je Beti bila zaposlena.

Zanimljiv deo slučaja bio je pravni pokušaj da se dokaže nadležnost suda. Kao argument navedeno je da Bog „poseduje imovinu“ u okrugu, jer je nekoliko dana ranije muzičar Lui Gotlib navodno preneo vlasništvo nad svojim rančem na Boga. Međutim, pošto takav prenos nije mogao biti pravno validan, sud je odbacio i tužbu.

U zahtevu je navedeno da je Bog odgovoran za „upravljanje univerzumom, uključujući vremenske prilike u Arizoni“, te je tražena nadoknada štete i kaznena odšteta.

Tužba protiv Boga u Rumuniji

Sličan slučaj zabeležen je 2005. godine u Rumuniji, kada je zatvorenik Pavel M. tužio Rumunsku pravoslavnu crkvu, smatrajući je predstavnikom Boga.

On je tvrdio da je krštenje svojevrsni ugovor kojim mu je obećana zaštita od zla, te da crkva nije ispunila svoju „obavezu“ jer ga nije sačuvala od „đavoljih uticaja“.

Tužba je odbačena uz obrazloženje da Bog nije pravno lice, niti može biti stranka u građanskom postupku.

Tužba protiv Satane

Godine 1971. Gerald Mayo podneo je tužbu protiv Satane i njegovih „pomoćnika“ pred okružnim sudom u Pensilvaniji, u Sjedinjenim Američkim Državama.

On je tvrdio da mu je Satana namerno naneo štetu, izazvao životne nedaće i onemogućio ostvarivanje ustavnih prava.

Međutim, sud je odbacio tužbu uz obrazloženje da nije jasno kako bi američki pravosudni sistem mogao da uspostavi nadležnost nad optuženim niti na koji način bi postupak mogao biti sproveden.