Jedna od njih, koju mnogi i danas koriste, a retko ko zna pravo značenje, jeste čuvena izreka – „skupljeni s koca i konopca“.

Ova stara srpska izreka duboko je ukorenjena u narodnoj tradiciji i književnosti, a njeno poreklo vodi do brutalnih događaja iz perioda turske vladavine. Danas je koristimo da opišemo neorganizovanu grupu ljudi okupljenu bez reda i smisla, ali izvorno značenje ove fraze bilo je daleko mračnije.

Poreklo izraza „skupljeni s koca i konopca“

Izreka potiče iz vremena kada su Turci na ovim prostorima primenjivali surove metode kažnjavanja. Osuđenici su bivali nabijani na kolac ili vešani o konopac - kazne koje su izazivale strah i služile kao opomena drugima. Oni koji bi uspeli da pobegnu od takve sudbine nazivani su „oni koji su pobegli s koca i konopca“, a vremenom je izraz dobio preneseno značenje – zli, pokvareni ljudi koji ne prezaju ni od čega.

Upotreba kroz istoriju i književnost

Izreka „skupljeni s koca i konopca“ pojavljuje se u pesmama, književnim delima i pravnim spisima.

Vuk Karadžić je u jednoj narodnoj pesmi zapisao:

„Pokupili zlice i zlikovce, buljumbaše s koca i konopca, te ih rani sirotinja raja…“

Rodoljub Čolaković u svojim delima pominje:

„U ustanak se ubaciše nekakvi probisvijeti bez roda i imena, balije, šokci, odbegli robijaši, ljudi s koca i konopca.“

U pravnim spisima Valtazara Bogišića stoji:

„Skupljalo se među njih ljudi sa svake strane… što no riječ s koca i konopca.“

Čak je i Ivo Andrić u romanu Na Drini ćuprija opisivao užasne prizore nabijanja na kolac, čime je dodatno osvetlio mračno poreklo izraza.

Značenje kroz vreme

U svom izvornom značenju, izreka je opisivala skup zlih i opasnih ljudi, najčešće prestupnika. Danas je značenje blaže i koristi se za neorganizovanu, raznoliku grupu ljudi okupljenih bez reda i kriterijuma.

Ipak, razumevanje prave istorije izraza „skupljeni s koca i konopca“ podseća nas koliko narodne izreke čuvaju delove srpske istorije – i one najmračnije.

BONUS VIDEO